Muške kurve i ženske patnice…

Ne volim neodgovorne ljude. Ne volim izgovore. I sam sam bio užasno neodgovoran, pa sam na datu osobinu alergičan k’o na komarce. Znate u stilu – bivši pušači, su najgori nepušači? E točno tako. Ne volim slušati kako si imala namjeru nazvati me, ali eto si baš te sekunde morala u apoteku.

Ako ti nisam važan, nemoj molim te trošiti svoj dah i onu mizeriju mojih živaca koja mi je preostala. Ajmo se razići kao ljudi i staviti točku na ovu priču. – rekao sam, zapalio cigaretu i okrenuo se.

Ne razumijem. Kako možeš nekoga voljeti a ne imati vremena za tu osobu? U čemu je kvaka? Jesam ja glup?

Letim s posla, otuširam se, kupim neku čokoladicu, ružu, bombonijeru, ma bilo što, pa sjednem na motor i odjurim do nje a onda kao majmun čekam sat vremena ispred njene zgrade, po pasjoj vrućini. I ona kaže da je zaboravila, ali se kune da me voli i baca mi se oko vrata kao djeva iz ljubavnih romana.

Koji shit pušiš mala? Daj malo i meni.

Uvijek slušam kako smo mi muški debili koji nikad nemaju vremena i zanemaruju svoje cure, ali što je s vama? Jednako ste neodgovorne ako ne i gore.

Ljubomorni ispadi ako sam se zadržao s dečkima na cugi ili popio kavu s frendicom iz osnovne, koju sam sreo putem do pošte, a totalna neodgovornost spram zajedničkih dogovora. Zašto je tvoje vrijeme dragocjeno a ja moram tražiti dozvolu s kim ću, kada i kako na cugu? Je li ovo normalno? Nije.

Sad plače na telefon i ogovara me svima iz našeg društva. Preko noći sam postao pasji skot koji je vara okolo i nikad ne misli na njene osjećaje, a ona napaćena svetica.

Kako ti se u pet minuta sruši mišljenje o osobi. Rasprsne se kao kula od pijeska.

Svaka cura s kojom sam posljednjih mjeseci razmijenio pokoje slovo (pa čak i neke moje rođakinje) optužene su da su se sa mnom jebale. (Milijun upitnika iznad moje glave! Moram li ozbiljno reći – WTF??!)

Pred društvom je razlog našeg prekida opisan kao moja potreba da preko ljeta budem slobodan i ševim koju stignem. Nigdje ni u jednom trenu nije spomenula svoju sebičnost, neodgovornost i bolesnu ljubomoru.

Društvo se podijelilo – frendice na njenoj strani, frendovi na mojoj. No s obzirom na to da ju poštujem kao ženu, ne pada mi napamet pričati o njoj kakva je zbilja. Puštam da vrijeme samo skine masku koju si je zakeljila na facu.

Možda me najviše pogodilo što par dana nakon prekida dobivam poruku od kuma u kojoj piše – Marine sorry ali moram ti reći da mi se tvoja mala nabacivala. Galant sam je odbio. Koji kurac?

Samo sam mu rekao da više nismo skupa. Na to je on odgovorio da to ne mijenja ništa i da je bolje da znam kakva je.
S jedne strane sam napadnut da sam kurviš, s druge sve više infa dolazi do mene kako je viđena s ovim i onim i kako se nudila kome je stigla.

Što to govori? I što bi si ja sad trebao o njoj misliti?

Ženska dvoličnost ili samo njena osobna?

U svakom slučaju bolje je biti gad koji solira, nego idiot kojem njegova draga nabija rogove i prodaje fore o gužvi u apoteci.

Update: Već treća kutija Marlbora je danas otišla. Odlučujem prestat pušit. I šuplje fure isto 😉

Marin

 

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...