Dan: 14. srpnja 2017.

Strpljen, spašen…

 Baš sjedim u vlaku i razmišljam o čemu ću pisati za iduću kolumnu. Ideja je puno, ali nikako da jednu uhvatim i realiziram. Dok sjedim u vlaku i razmišljam o čemu ću…

Vezivanje vjetrova…

Možda sam htio da je skupim tamo gdje se skupljene stvari čuvaju. Možda sam htio da je volim onako kako ona nije mogla da razumije. Htio sam da je čuvam, ali njoj…

Ljubav najgrandioznija…

Osjeti me. Samo me osjeti. Sav mi se prepusti. Ali ne uzvraćaj. Tu žrtvu mi daj. I ne zamjeri. Jer ja se tebi neću sva prepustiti. Bit će baš kao da te…

Misli noćnog leptira…

Topli letnji povetarac, predvečerje, tiho jezero i nemirne noge u njemu koje se njišu, pomeraju i kvare taj savršeni mir i splet misli koje su stvorile svoj mali svet, bučne i tako…

Tvoje riječi…

Tvoje riječi… nekada teške, bolne. Sada se samo odbijaju od mene Tako su lagane da ih odpuhnem, onako kao od šale Pošaljem ih tebi da se njima truješ Kao zmija si. Hladan.…