Ispod mjeseca…

Sad pitanja više nema, nema ni odgovora
Rekla je tiho tren prije
Nego nas je magla progutala nijeme

Mislila je gledati u mjesec još satima
Sklupčana na dnu sama
Niti trepnula nije dok smo nestajali

Ljutila se na pjesnike vukove zvijezde
I sve što ima nadohvat ruke
A nikada nije bilo njezino
Umotana u miris nadolazeće zore
Tiho je tiho plakala
I plela ruke oko moga pasa

Ležala je cijelu vječnost zamišljena
Pomalo izgubljena
A ja sam otišao…

Otišao bih da nas tren prije
Nije magla progutala nijeme…

Maja Marić

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like