Jutro poslije…

Žensko ko žensko, stalno izaziva vraga. Znate onu, ne diraj lava dok spava! Ja očito ne znam. Ili ne želim znati. Vrag bi ga više znao kaj se dešava u toj mojoj glavi. Pa eto, morala sam opet, po ne znam koji puta, piknuti tamo gdje ne treba. Ponekad mi se čini da je to jače od mene.
Morala sam mu se javiti !!!!
Iako sam samo htjela vratiti mu nešto njegovo (ma moš mislit, bio je to samo izgovor u mojoj glavi). Ma nije ni bitan razlog. Bitno je da sam opet napravila istu grešku. Javila sam mu se. (Isssss koja koza. Da, baš sam koza!)
I šta?! Napravih vraga sebi! Ne njemu. Sebi i samo i jedino sebi.
Dva dana komunikacije su bila dovoljna da se pojavi na mojim vratima. Kasno u noć. Pitate jesam li ga pustila ? Ma jedva sam dočekala (jadno je žensko koje tako voli, vjerujte, jadno). I sada, dok ovo pišem, pitam se zašto sam ga pustila? Da li je to znak da ga nikad neću preboljeti i zauvijek voljeti? Ili je to znak da ću ostati glupa dok sam živa? Uglavnom, došao je i pružio nam sat vremena za pamćenje. I otišao. Ništa ga nije moglo zaustaviti. Ni moje suze ni molbe. Ode. Zauvijek !
A jutro poslije. Tada na naplatu dolazi moja slabost. Osjećala sam se tako jadno. Gadila sam se sama sebi. Osjećaji su mi varirali od plača do vrišteće tišine. Proživljavaš svako izgovoreno slovo, svaki dodir. I pitaš se, zar je meni ovo trebalo? Da zbog malo sreće sada patim i plačem. A on, znao je što osjećam i kako će mi biti nakon što ode. I opet je došao. Ali ne krivim njega. Samo sam ja kriva za ovo sada. Za ovo jutro poslije.
A to te jutro obilježi za cijeli dan. Ne funkcioniraš normalno. Misli ti stalno bježe na pitanje zašto? Dan ti prolazi kao robotu. Radiš automatizmom. I samo čekaš da večer da utoneš u san. Psiha te toliko izmori. U snu tražiš spas i zaborav.
Drugo jutro osjećaš se malo lakše. Ne pritišće te sjećanje više toliko, barem ne dovoljno za suze. tada obećaš sama sebi da se više nikad nećeš dovesti do takvog jutra poslije.
Hoću li ? Nadajmo se da neću.
Kristina Jelenčić

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...