Mamula…

Na izlazu iz boka-kotorskog zaliva prema otvorenom moru, ugledah ostrvce koje je ličilo na ono iz školskih knjiga.
“Jel ovo Mamula?” upitah uzbuđeno dok smo barkom prolazili pored bedema nekadašnje veličanstvene tvrđave namjesnika za čuvanje mira austrougarske vojske.
“Jeste”, Nikola mi klimnu glavom držeći pravac krme prema Plavoj špilji…

Moja je prababa bila među robijašima kad je Mamula pretvorena u logor. Dan danas unutra postoji ćelija i broj koji je predstavljala. Novljani su ogorčeni odlukom države da se ostrvo pretvori u luksuzni kompleks hotela. Tu ti je ostalo suza dovoljno da potope Jadran.

Sredinom XIX vijeka, tačnije 1853. godine na ostrvu Lastvica, Lazar Mamula sagradio je tvrđavu koja je trebala da spriječi ulazak francuske flote u zaliv. Ostrvo je jedva vidljivo na nautičkim kartama obima jedva 200m.

Lazar je napravio zdanje koje obuhvata gotovo osamdeset posto ostrva, visoko 16m sa jednim jedinim prilazom koji omogućava ulaz u tvrđavu. U vojnom graditeljstvu spada u svjetska remek djela, a najljepša je tvrđava na Jadranu. Međutim, namjena tvrđave nije služila svrsi za koju je napravljena. U oba svjetska rata služila je kao zatvor i logor neistomišljenicima vladajućih režima. Danas je taj napušteni zamak čuvar krvavih tajni, ledenih noći koje su kasnije zarobljenici prepričavali, gladi, ropstva i neviđenih tortura.

Noć je na Mamuli bila beskrajno duga i nemilosrdna. Iz zidina tvrđave kroz malecke otvore mogli ste posmatrati more, pučinu koja je obitavala u prirodnim ljepotama, a nemilosrdna za ljude koji su je posmatrali iz okova kamena i lanaca.

Prvi zatvorenici došli su iz gornjeg Morinja (mjesto u zalivu) u vidu žena i djece. Najmlađi zarobljenik imao je 8 godina. Tvrđava je bila namijenjena za okorele protivnike režima iz razloga što je prilaz bio moguć jedino brodom. Bjekstvo iz zatvora bilo je gotovo nemoguće, ako uzmete u obzir dubinu vode i okruženost strmim stijenama koje je priroda udesila po njenoj volji.

30. marta 1942. ostrvo smrti zvanično je postalo fašistički koncentracioni logor u koji je dovedeno više od dvije hiljade antifašista. Mnogi od njih umirali su od bolesti i gladi, a jedan dio (oko osamdeset) bio je ubijen bez suđenja, dokaza ili prava na odbranu. Nakon kapitulacije Italije, Novljani su organizovali spašavanje preživjelih logoraša u Rose žanjice i Zeleniku. Ova su mjesta danas omiljena među bogatim turistima koji dolaze iz svih krajeva svijeta da uživaju u tišini i prirodnim ljepotama jadranskog mora.

Kad prolazite pored ovog ostrva na trenutke vam se čini da čujete šum ili glasove nekih davno zaboravljenih duša koje su se ovdje zagubile. Odjednom se u vama probudi nekakvo poštovanje, strah i jeza u isti mah. Ulaz na ostrvo predviđen je velikim drvenim mostom koji se lancima podizao i spuštao u zavisnosti od potreba njegovih korisnika. S obje strane mosta nalaze se veliki kameni bedemi koji vam već na početku govore da je unutra nešto što vas lako može fascinirati. Unutra je, poput mozaika, sagrađena tvrđava od dva krila, lijevog i desnog, popločana uskim putem koji je do današnjih dana sačuvao stope vojnika i robijaša. Još uvijek su dijelom sačuvane stepenice od osmatračnice, čiji pogled poseže daleko prema pučini. Potrepštine za vrijeme ratova donosile su se lokalnim brodićima, a u nekim djelovima zaliva (Rose) ta je tradicija sačuvana do danas. Ako se odlučite da ovdje ljetujete morate donijeti sve što vam je potrebno, ili ustajati u cik zore da bi iz malenog kombija koji dolazi jednom dnevno i snadbijeva lokalno stanovništvo kupili potrepštine.

Tirkizno plavo more okolo tvrđave bogato je ribom i plodovima mora pa je često meta lokalnih ribolovaca koji ovdje dolaze da bacaju mreže i love. Koga god da pitate ovdje sa strahopoštovanjem će vam pričati o ovim vodama i zasigurno imati neku zanimljivu anegdotu. Stariji lovci tačno znaju na kojim se mjestima vade hobothice, tuna i ostali morski dragulji. Zanimljivo je što je ostrvo toliko malo, a danas naseljeno zečevima. Priroda je facinantno uredila da život na Mamuli podredi onima koji je umiju iskoristiti. Ne preporučujem obilazak Mamule bez lokalnih vodiča.

Velimir Velja Stojanović je davne 1959. godine na ovom ostrvu snimio film “Mamula” u kojem je ostrvo prikazano gotovo identično kakvo je bilo. Priča govori o djevojci koja je zarobljena u tvrđavi, međutim pokušajem turista da je oslobode pretvara se u morsko čudovište. Tajanstvena i napeta radnja ovog filma bila je inspirisana samim ostrvom i njegovom nesvakidašnjom energijom.

U svakom slučaju, ukoliko ste ljubitelj istorije prirode i mora ovo bi ostrvo trebalo da uvrstite u listu obaveznih posjeta dok još imate vremena da ga vidite autentičnog. Uskoro, tu će se nalaziti luksuzni hotel za razmažene bogataše i teško da će moći parirati fenomenu Lazareve tvrđave. Neki od njih će se sigurno požaliti na uslugu elitnog hotela dok se na izgubljene i osakaćene živote na ostrvu odavno ne žali niko…

Jovana Šekularac


Jovana Šekularac

Po zanimanju sam ironična. Nemam ništa protiv ničega, ali mišljenje imam o svemu. Ne volim da se raspravljam zato pišem. Kad si već pročitao/la ovaj tekst slobodno se vrati i na prethodne. Ako me već nisi zavolio/la uskoro hoćeš, garant :*

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete