Život je lijep…

Život je lijep! La vie est belle…… Život je lijep!

Tu rečenicu u zadnje vrijeme slušam svako malo. Ima jedna moja frendica (koju sam umalo udavila svojim problemima, pa mislim da već kad me čuje o tome pričati, joj kosa raste na glavi) koja eto za razliku od mene koja plovim i živim u oblacima, čvrsto stoji na zemlji i koja svakog dana govori “ŽIVOT JE LIJEP”.

Meni koja sam stalno u nekom zamišljenom polusvijetu (sada znam, izmišljenim problemima, koje sam si sama bespotrebno natrpala u ovaj moj život) ta je rečenica bila nepojmljiva. Zašto sam si stvorila život koji nije lijep? Zašto stalno srljam glavom bez obzira? Teško je to opisati ovako vama, teško vam je predočiti moje misli. Ponekad mislim da se u ružnim stvarima osjećam kao doma. Jer zapravo na drugo nisam ni navikla. U problemima sam kao doma, cijeli život ne znam drugačije. Tako mi je do sada bilo dobro, tako sam se osjećala dobro. O kako mi je ta moja frendica otvorila oči.

Uopće mi nije bilo dobro!!!

Samo sam mislila da je dobro, da tako mora biti. Do tog dana. Završila sam sa svojim autićem na izmjeni auspuha jer je rikao kao divlja zvijer prilikom vožnje. U cijeloj toj gužvi, kao da je sudbinu mog voljenog autića dijelilo još pola grada, kaže mi majstor “život je lijep”. Blenuh u njega, o čemu ovaj trabunja. Kad on veli, pa to vam piše na autu.. Kad ono zbilja “la vie est belle”.

Sudbina? Igra slučaja? Ne znam, samo znam da tog trena kao da je netko maknuo veo s mojih očiju. Auto je dobio svoj popravak. Zapitah se, Tina ‘ko će tebe popraviti doli sama sebe? Trgni se i kreni u život punim plućima.

Jer život uistinu je lijep. Kad imaš nekoga koga voliš najviše na svijetu, Nekoga tko ti daje smisao životu već skoro pa punih 16 godina. Život je lijep kad te zagrle ruke tvog djeteta oko vrata. Kad ti dijete utekne u zagrljaj u nekoj nevolji. Kad znaš da si uvijek tu za nju i kad ona zna da ćeš uvijek biti tu za nju, bez obzira na sve. Život je lijep i kad se imaš s kime glupirati i kada se s nekim osjećaš opušteno i ugodno.

Život je lijep i kad imaš prijatelje s kojima se možeš nasmijati, koji te poštuju i cijene. S kojima možeš biti baš onakav kakav jesi a oni će uvijek biti tu. Ali i oni znaju da ćeš ti uvijek biti tu za njih.

Život je lijep kad se ujutro probudiš s osmijehom jer vani sja sunce. Život je lijep kad znaš uživati na kiši. Tako je malo potrebno da nam život bude lijep.

A ja tražila ono što me radilo nesretnom i još se pravila da mi je lijepo. Zato jer život nije lijep kad pošto poto misliš da moraš biti s nekim, jer si kao samo onda sretna a ustvari si nesretna. Ne, život tada nije lijep. Bolje biti sama nego s bilo kim! I to je meni morao poručiti moj auto!

Život je lijep kad si zadovoljan s onim što imaš i s onima koji te vole. Sve ostalo ostavimo iza sebe. Da bi nam život i dalje bio lijep!

Kristina Jelenčić

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...