Jelena Pajić je jedno od najljepših lica HRT-a, koje možemo gledati u već pomalo antologijskoj, svakodnevnoj emisiji “Dobro jutro Hrvatska”. Uvijek nasmijana i vesela, jedna je od meni omiljenih tv lica. Tko je Jelena van voditeljske uloge? Što ju čini sretnom? Čemu se veseli i kakva je kao osoba, donosim vam u ovom ugodnom razgovoru kojeg smo vodile.

Kada i kako je počeo Vaš svijet novinarstva?

Moje novinarstvo je krenulo s radiom krajem 2004. godine. Prvih nekoliko mjeseci sam volontirala, pratila, pomalo učila, a sve kako bi na radiju procijenili jesam li ja uopće materijal za takav posao, a i ja da vidim pronalazim li se u nečem takvom.

Nekoliko mjeseci kasnije, početkom 2005. godine, postala sam, i službeno, vanjski suradnik Radija Sljeme. U početku su to, dakako, bile smjene u funkciji pomoćnika u programu (telefoni, slušatelji, odlasci po kave, pisanje vijesti i obavijesti i sl.), a onda se to s učenjem polako pretvaralo u složenije zadatke, samostalna dežuranja u programu, odlaske na reporterska javljanja i sl.

Puno godina kasnije, nakon puno godina radija, 2014. u cijelu je sliku ušla i televizija i emisija Dobro jutro, Hrvatska. Ponovno neki novi početci – učenje, novi kolege, novi način rada. No, sve u svemu, beskrajno veselje i radost.

Tko je Jelena Pajić, kada nije uspješno TV lice?

Prije svega, hvala na komplimentu. Drago mi je što me ljudi većinom dobro prihvaćaju u medijima u kojima radim. Izvan HRT-a ja sam jedna curka koja je završila kroatistiku i fonetiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koja jako voli svoj grad, koja gotovo svake nedjelje ide mami na ručak, koja buraza gnjavi da ju uvijek nakon ručka vozi doma (fala braco ;-))… Ma, ja sam jedna uobičajena curka – volim se družiti, imam najbolje prijatelje na svijetu, volim filmove, glazbu, ljeto i more, ali i zimu i snijeg, guštanje s knjigom u rukama, volim skoknuti na pokoje putovanje… I najčešće imam hrpetinu planova koji vrlo često padaju u vodu jer nemam previše vremena.

Što Vas najviše nadahnjuje i motivira u životu.

Nadahnjuju me stvarne priče snažnih ljudi koji nisu odustali kad je teško, koji su stisnuli zube i pokazali karakter, ostvarili što su htjeli, a (u nekim slučajevima) i puno više. Volim vidjeti kad se ljudi trude i rade, to me stvarno nadahnjuje. Divim se, recimo, prijateljici koja je toliko inspirirana plesom da ju je u potpunosti obuzeo u posljednjih nekoliko mjeseci. Volim vidjeti strast u drugima, onu vatru koju možete osjetiti u drugima kada žive za to nešto što obožavaju. Ima li ljepše stvari?!

Kakvi su komentari publike kada Vas sretnu na ulici?

Pa, nisu česti, barem ne na ulici, ali pozitivni su. Lijepo je to čuti! Naravno da je egu u nama drago čuti komplimente, ali drago mi je čuti pozitivne komentare i zbog činjenice da ljudi prate, da gledaju i slušaju emisije i program HRT-a. Onda ima smisla to što radimo!

Što mislite o domaćem novinarstvu?

Uf, ima tu svega. Ima odličnih kolega – stručnih, pametnih, ugodnih i oku i uhu, odmjerenih, kreativnih, pozitivnih, baš onakvih kakvi mislim da bi trebali biti. O ostalima nećemo, jer kao i svugdje, ima svega, međutim osobno imam sreću da radim u zdravom i kreativnom kolektivu. I vjerujem da ljudi mogu dobro procijeniti pa znati kome vjerovati, a koga ne uzimati previše ozbiljno.

O čemu ste sanjali kao djevojčica?

Htjela sam biti princeza, balerina i/ili vila. Kao što se vidi iz priloženog, sve sam uspjela. =)

S kojim našim poznatim frajerom bi voljeli otići na večeru?

Uf, al ste me sad zatekli… Nemam pojma.

Znam! S Borisom Jokićem. Gostovao nam je u emisiji više puta i ono što mi se sviđa je njegova strast prema tome što radi. Ili što je radio u okviru kurikularne reforme. Htio je napraviti dobru stvar, vjerovao je u svoj tim. Doživjela sam ga kao vrlo strastvenu osobu, a to obožavam kod ljudi.

Kako se opuštate u slobodno vrijeme?

Ponekad tako da ne radim baš ništa… Većinom uz dobro društvo, u nekom ugodnom ambijentu, uz neku klopu i cugu, uz film, knjigu, glazbu… Onako, klasika. Ponekad uz kakav izlet, koncert. Uobičajene stvari.

Najdraža hrana/putovanje/ pjesma?

Toliko je dobre hrane, zanimljivih mjesta i glazbe na ovome svijetu da mi je teško izdvojiti samo jedno najdraže. Volim mamine ručkove, bakin griz, obožavam čokoladne stvari, i imam faze u kojima zapnem za neko jelo i onda ne puštam tjednima i mjesecima. Jednostavno guštam dok mi pomalo ne dosadi.

Slično je i s glazbom. Obožavam glazbu, stvarno obožavam. Mislim da ne bih mogla bez nje. Uživam i u domaćim i u stranim stvarima, i u novijoj produkciji, ali i u nezaboravnim evergreenima. Isto kao i s hranom, imam faze kada stalno vrtim jedno te isto. Onda mi nešto novo ili drugo zapne za uho pa se prebacim na to. Previše je toga za ograničavati se samo na jedno

Jeste li privatno više opušteni ili sramežljivi tip?

Opuštena jesam, ali nisam previše otvorena. Barem tako samu sebe doživljavam. Ne znam kako me vide drugi?! Neću „povesti kolo“, kako bi se ono reklo. Ali nisam sramežljiva. Većinom nisam.

Gdje se vidite za 10 godina u poslovnom a gdje u privatnom smislu?

Privatno – za 10 godina se vidim kako sam uspjela dijelom uštedjeti, dijelom od kredita kupiti vlastiti stan. To mi je trenutačno velika želja. Voljela bih imati neka svoja 4 zida, urediti ih po svom guštu, raditi tulume, večere, druženja, roštilje na terasi i piknike nasred dnevnog boravka.

A poslovno… Ne vidim konkretne projekte, neke određene emisije. Ali vidim (ili se tome nadam) da ću i dalje raditi s divnim ljudima, uživati u tome što radim, pronalaziti nove teme, zanimljive sugovornike. Šljakica, ali guštanje u tome što radim – to si želim.

Zadnja šala koju ste čuli glasi..?

Uf, loša sam s vicevima. Volim ih slušati, ali ne pričam ih dobro, a pamtim još gore. Tako da, nažalost, nemam za ovo asa u rukavu.

Dovoljno je pogledati emisiju jednom da vam priraste srcu. Zahvaljujući susretljivim ljudima s HRT-a, koji čine jednu energičnu, vedru i dinamičnu ekipu, te naravno dragoj Jeleni, uspjela sam zaviriti u svijet televizijskog novinarstva i na tome im od srca zahvaljujem.

Josipa Milas

Photo: Krasnodar Peršun za HRT.

 

 

Čitaj još...

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari