Jedna poruka promijenila je sve

U buci koja nas sve više okružuje, u moru tehnoloških informacija i gadgeta, loših vijesti, pretjeranim obvezama koje si sami namećemo, koliko je teško pronaći vremena za sebe? Uvijek su nam drugi važniji od nas samih, uvijek je posao na prvom mjestu i uvijek moramo nekom ugoditi. U tim stvarima najviše gubimo sami sebe, boreći se s vlastitim unutarnjim previranjima, vlastitom borbom koju kao požar gasimo rečenicama sutra ću, imam vremena za sebe ili čak monolozima koje držimo sami sebi dok se zadovoljno smiješimo i klimamo glavom.

Valjda ti se, kada dođeš u izvjesne godine, kad sazriješ i naučiš kako stvarno život funkcionira, otvore oči i shvatiš koje su ti stvari važnije. Više to nisu ludi izlasci, ostajanje vani do zore i oblačenje u najbolje krpice. Niti ugađanje drugima, dok se zadovoljavaš mrvicama. Niti munjevito napredovanje na poslu dok polako gubiš kontakt s obitelji jer ti se svakodnevno nakuplja posao koje ti daje šef.Dani su ti prepunjeni obavezama koje ne želiš napraviti i druženjima na kojima ne želiš biti.

Ne znam kako vama, ali meni je prosvjetljenje došlo jednog zimskog dana, malo prije Božića, kada sam imala užasan osjećaj u želucu zbog obveza koje nisam mogla izbjeći. Primijetila sam da sam upravo zbog toga postala razdražljiva i nervozna. Uz mene, na moju nervozu reagirali su i moji ukućani. Svađe su postajale učestalije a moja izbivanja zbog posla svakim danom sve češća. Inače se mogu dobro organizirati i podijeliti zadatke svima na poslu, ali zbog specifičnosti situacije sve sam morala odraditi sama. Tako se desilo da sam jedan dan, nakon što su svi otišli kući, ja morala ostati još dva sata. I još nisam bila gotova!!

Došavši kući , onako nervozna sam legla, odspavala i čim sam se probudila, dobila ludu ideju. Znate kako se kaže da problemi izgledaju manji nakon prospavane noći? Uzela sam suprugov mobitel, napisala si u poruci sve obaveze koje sam morala napraviti taj dan, zakazala si poruku u najgore vrijeme na poslu- kada je najveća gužva- i za kraj velikim slovima si napisala- MOLIM TE BUDI MIRNA I RAZGOVARAJ SA DIREKTOROM I NE ZABORAVI – DUBOKO DIŠI I OSTANI MIRNA.

Možda vam se čini smiješno, ali u toj najvećoj gužvi kada sam dobila tu poruku, nije mi bilo problem tražiti od direktora pomoć u poslu. Koji je pristao i nakon nekoliko dana zaposlio još jednu osobu. I vjerujte mi, nakon dobivene poruke, sve je nekako sijelo na svoje mjesto. Da li je to bilo zbog zapisivanja obaveza, pa sam se vizualno mogla povezati sa zadacima ili vlastite podrške, zadaci su se jednostavno riješili i ja sam napokon mogla odahnuti. Ali upravo zbog toga, te ću poruke nastaviti slati i dalje.

Ubrzo sam našla i vremena za sebe pa sam se vratila i svojoj velikoj ljubavi- čitanju. Bilo sat vremena ili pet minuta, knjiga je opet postala moja oaza za opuštanje, sklopka koja me isključuje od života i koja barem na neko vrijeme pokazuje da se sve čini savršenim i smirenim. Obitelj je postala sretnija jer sam počela provoditi vrijeme uz njih, svađe su se prorijedile i ja sam napokon disala punim plućima.

A upravo zbog ljubavi prema čitanju, zahvalna sam na događaje koje su se dogodile u ovoj godini. Uz osobni razvoj, prekrasne ljude i nove poslovne prilike, ova godina pokazala mi je da možeš nešto raditi i voljeti svoj posao. A tek je sredina godine! Shvatila sam koliko sam se razvila, koliko sam postala sigurna u sebe i koliko sam izašla iz vlastitih okvira. Poslovne prilike koje su se pojavile putem, nisu prilike zbog kojih ću se obogatiti, niti zbog kojih sam ušla zbog novac- jer vjerujte tu novci ni ne postoje- one su tu zbog ljubavi koje gajim godinama. Ono što me fascinira su ljudi koje sam srela kroz taj put. Prekrasni ljudi koji su neopaženo ušli u moj život i obogatili ga na način koji nisam ni sanjala.

Poruke koje sam odlučila da si i dalje šaljem, sada preko vlastitog mobitela, poruke su podrške unutrašnjeg ja, koji se odjednom pojavio, isplivao na površinu i kojeg ne želim pustiti. Barem ne za sada. Sviđa mi se osoba koja sam poslala zbog jedne obične poruke i koja je počela uživati u životu zbog nje. Sada i zauvijek.

Ana Čaić Blažević


Ana Čaić Blažević

Pozdrav svima! Moje ime je Ana i upravo čitate moj osvrt. Veliki mi je san osvojiti zgoditak na lotu- kad nemam neku bogatu tetu-  i otvoriti mali book shop gdje bi svoju ljubav prema knjigama dijelila sa malim i velikim čitateljima. Dok se to ne ostvari, uživam u vlastitom kutku koji sam stvorila u domu, ispijajući kavu i čitajući velike količine knjiga koje rado dijelim sa svojim prijateljima. Moje osvrte možete pročitati u kolumni Čitajmo zajedno a možete me i popratiti i na  FB stranici i blogu Bibliomanija. Svi ste dobrodošli! <3

Comments

komentari

Protected by Copyscape