RIP prijateljice moja…

O mrtvima samo najbolje? (Ne znam, možda su joj sad već i roditelji umrli.) Neću lagati. Niti je ona bila svetica, a njezini pogotovo nisu bili. Ona me je jednom malo žešće izdala, ali oprostila sam joj. Njezini roditelji nisu bili previše okay prema njoj, vikali su na nju, vrijeđali je. Nije to zaslužila, naravno.

Nije bila savršena, ali bila je bitna. Voljela sam ju, voljela me je. A bila je tako prokleto mlada kad je umrla. Nije fer, jebote! Bila je još samo djevojčica! Curica, jebote! Poklonila mi je “milijun” salveta. Ukrasnih, onomad ekstra popularnih. Nekoć smo ih svi skupljali. Čudila sam joj se, pa to je tada bilo najveće blago – kako to da mi ga daje, da se odriče svoga godinama gomilanoga dječjeg bogatstva?! Poslije sam shvatila zašto mi je dala sve što je imala. Znala je da umire.

Ja sam to saznala fakat prekasno. Kad je već umrla. Kasnije sam sve povezala. Prvo mi je sve svoje audio-kazete ispoklanjala. Dan-danas kad čujem “The Riddle” i “Wouldn’t it be good” Nika Kershawa to me podsjeti na nju. Bolno. Kershawa mi je poklonila za rođendan (zato me on danas najviše dira), nedugo potom salvete. A onda je slijedilo ono najgore. Mislila sam da me više ne voli. Da se naljutila na mene, bez ikakvog meni znanog razloga. Živjela je u prizemnici, i svaki dan bi dugo dugo bila na prozoru. Ja sam je pozdravila, nije odzdravila. Tako prvi dan, tako drugi, tako treći. Samo bi me gledala i šutjela. Što li se to događa, zaboga, mislila sam. Pa godinama smo si bile super.

Iskreno, ne sjećam se. Jesam li je ikada uopće pitala zašto je odjednom zašutjela. Zauvijek zašutjela, jebote! Ili sam samo blentavo dječji i ja također šutke pretpostavljala da me odbacila. Danas mislim, kako nisam povezala stvari? Poklonila mi je, mic po mic, sve što je imala, sve što je voljela. Potom je ušutjela. Ali nikad neću zaboraviti kako me s tog njenog niskog prozora šuteći gledala. Sad znam – mirno, pomireno sa sudbinom. No, bilo bi previše očekivati od tada 13-godišnjeg ili 14-godišnjeg (ne sjećam se kad se točno sve to događalo) djeteta koje se prvi put susreće sa skorom smrću nekog bliskog (a da to ni ne zna!) da “pohvata sve konce” do tad nepoznate mu tuge i tragedije. Naša zajednička prijateljica skupa sa mnom čudila se pokojničinoj “nepristojnosti”, koja se eto očito nadurila na nas obje i više nas iz neobjašnjivog razloga ne želi pozdravljati. Bože, da smo barem znale koliko smo bile u krivu! Uskoro je umrla. Bio je ogroman šok čuti to u tim mladim godinama. Zadnja fotka s njom – moja seka (onda otprilike 7-godišnja), ona i ja, pred njenom kućom. Crno-bijela fotka.

Tko zna kad je točno umrla. Njezini roditelji ni sestra nisu nama dvjema malenima, njezinim višegodišnjim prijateljicama, niti javili da je umrla. Nikada nismo vidjele osmrtnicu na kući im. Ne znam ni gdje je pokopana. Kasnije smo načule da je navodno imala atrofiju mišića ili tako nešto, što joj je prvo pogodilo organe za govor, kasnije cijelo tijelo. Ne znam. Načule smo i da ju je navodno tata još kao bebu ostavio u snijegu i da je još tad, zbog tog smrzavanja, počela imati problema s nogama. Uistinu nemam prave informacije, ne baratam činjenicama. A o svakome se ionako svašta priča, što ne znači i da je istina. Pitam se zašto nam nikad nije napisala na papirić – ali što da je napisala?? “Bolesna sam.”, “Nema mi lijeka.”, “Umirem.”??? Strava. Nije fer, Bože na nebu, nije!

Prije par godina, nakon što me opako pogodio Nik Kershaw na radiju, pokušala sam saznati gdje je pokopana. Nisam uspjela. Moj “prekrasni” bivši, čija sestra je bila dobra s pokojničinom sestrom, odbio je spojiti me s njom, ili pitati nju pa javiti meni. Strašno. No comment. Pišem ovaj tekst u uspomenu na moju dragu prerano preminulu prijateljicu, jer me muči što joj ne mogu otići na posljednje počivalište.

Draga, oprosti mi što nisam povezala činjenice, oprosti što te nikad nisam pitala, što sam krivo pretpostavljala… Oprosti što još uvijek ne znam gdje da ti odnesem cvijeće… Neka ti ovaj tekst bude posljednji pozdrav i ispraćaj od mene. Slavice, neka te čuvaju anđeli.

Lidija Matorić

 


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape