King Arthur Legend Of The Sword (2017.)

ŽANR: akcija/fantastika
REŽIJA: Guy Ritchie
SCENARIO: Guy Ritchie, Joby Harold, Lionel Wigram
ULOGE: Charlie HunnamÀstrid Bergès-Frisbey,  Djimon Hounsou,  Aidan Gillen, Jude Law, Eric Bana
ZEMLJA: SAD/Ujedinjeno Kraljevstvo/Australija
TRAJANJE: 126 minuta

Znate ga kao reditelja koji je krajem ’90-ih godina prošlog stoljeća započeo novi talas britanskih kriminalističkih filmova, sa specifičnim crnim humorom, brzim rezovima, blesavom montažom i još luđom naracijom. To je čovjek koji je proslavio Jasona Stathama. Poslije se bacio na moderni prikaz Sherlocka Holmesa, gdje je odradio sjajan posao sa Sherlock Holmes (Sherlock Holmes, 2009.) i Sherlock Holmes: Igra sjenki (Sherlock Holmes: A Game of Shadows, 2011.), gdje je razbio sterilni prikaz poznatog detektiva i napravio od njega prokleto zabavne filmove. Naravno, riječ je o Guyu Ritchieju.

Njegov najnoviji projekat je nova verzija poznate legende o mističnom kralju Arthuru i njegovom maču, Excaliburu. Najpoznatija adaptacija te legende je vjerovatno ona mistično, psihodelično, romantičarska verzija Johna Boormana, Excalibur (Excalibur, 1981.), koja se više oslanja na legendu, dok se ona posljednja prije ove nove, Kralj Arthur (King Arthur, 2004.) sa Cliveom Owenom kao kraljom Arthurom, više oslanja na onu historijsku verziju pa nam daje neki kvazihistorijski prikaz legende.

Kako to izgleda kada stvar u svoje ruke uzme Guy Ritchie potpomognut budžetom od 180 milion dolara? Kao kopile Zdrpi i briši (Snatch, 2000.) i raznih fantasy filmova ’80-ih s malo dodatka video igre uz prepoznatljive Ritchiejeve zaštitne znakove: blesavu montažu, crni humor, brze rezove i naravno, scenu potjere, koja je nezaobilazna u njegovim filmovima.

Ako pogledate po Internetu, vidjet ćete da ga kritika masovno pljuje i pokopava, te da je prava propast na kino blagajnama. S druge strane, publici se sviđa. Paradoks. I nije baš. Ne znam šta su ljudi očekivali kad su znali da će Ritchie raditi legendu o kralju Arthur? Autentičnost legende? Mene je kupio prvim foršpanom.

Prije svega, zaboravite na legendu o kralju Arthuru. S obzirom da imate čovjeka poput Ritchieja, čiji filmovi su nabijeni nekom blesavom energijom, očekujte neočekivano. Zaboga, pričamo o čovjeku koji je od sterilnog i smarajućeg Holmesa napravio akcionu zvijezdu. Naravno, pomogao mu je Robert Downey Jr. ali nećemo sada o tome.

Ritchie je uzeo elemente legende i skupa sa svojim koscenaristima dao mašti na volju igrajući se sa legendom, likovima i mjestima. Tako smo dobili kralja Arthura koji je odrastao u bordelu, na ulicama Londona i koji ima svoju malu bandu. On je čovjek kojeg muče noćne more, sjećanja na smrt njegovih roditelja i neko ko ne želi da bude kralj, sve dok se okolnosti ne promijene.

Ovdje su budući vitezovi Okruglog stola klošari sa londonskih ulica. Imate Kineza po imenu Kung Fu George, imate Maura, imate crnca, imate odbjegle vitezove. Njegovi vitezovi pričaju slengom londonskih ulica i sve to djeluje. Iako na prvu djeluje blesavo, zaista funkcioniše.

Nemamo Morganu le Fey i Merlina, ali smo dobili Vortigerna i misterioznu Čarobnicu, koja bi trebala biti Arthurov ljubavni interes u sljedećim nastavcima tj. ako bih bude.

Ovdje kralj Arthur dobija magične moći kad zgrabi Excalibur s dvije ruke i uništava neprijatelje u usporenom snimku, u vrtlogu oluje sa ledom u očima. Kao da je dobio level up u video igri, ali šljaka to.

Ima tu prepoznatljivog Ritchieja, koji se ovdje igra sa budžetom koji je dobio pa nam servira slonove od kojih bi Godzilla i King Kong pobjegli, donosi nam epske bitke, donosi nam kompjuterski generirane scene koje djeluju na nivo u video igri. Donosi nam neka zaista genijalna bića. Imamo čak i Davida Beckhama u jednoj sceni. Zamjeram mu što nije ubacio Jasona Stathama. Veliki minus.

Podjela uloga je zanimljiva. Jude Law uživa u ulozi glavnog negativca, Erica Banu prerano izgubimo. Čovjek je postao kao Sean Bean, umre prije nego se završi uvodna špica. Charlie Hunnam zanimljiv izbor za novog Arthura. Možda nije toliko harizmatičan kao neki drugi glumci, ali ima nešto u njemu. Ženski dio publike će da uživa, zasigurno. Àstrid Bergès-Frisbey mi je pravo osvježenje sa svojom čarobnicom.

Film je brz, onako kako smo to naučili od Ritchieja. Možda i prebrz. Čas djeluje kao neka najava za film, čas kao pravi film. Malo je neujednačen i ponekad se izgubite u Ritchijevom načinu pričanja priče. To mi se desilo negdje pred kraj.

Nije baš toliko loš film koliko kritičari pljuju po njemu. Možda Ritchie nije bio najbolji izbor za ovu tematiku, ali je film sasvim solidna ljetna razbibriga koju ću definitivno pogledati još koji put. Dovoljno ričijevskih elemenata, dovoljno fantastike, dovoljno avanture, dovoljno akcije. Na trenutke previše kompjutera u filmu, ali takva su vremena. Tražite li dobru zabavu, pogledajte. Tražite li likove sa puno mesa na sebi, smisao života i pravu legendu o kralju Arthuru, zaobiđite. Ili još bolje, pogledajte i probajte se zabaviti. Ako bih davao ocjenu, solidna 7/10.

Mirnes Alispahić

 


Mirnes Alispahić

Mirnes je običan tip koji želi da bude pisac jednog dana kad poraste. U međuvremenu se trudi i vježba, a to možete pročitati na ovom sjajnom  portalu. Napiše ponekad i nešto u svojoj kolumni. Pravi se pametan. I  ima bijelog zeku crvenih očiju. I ovo je napisao u trećem licu. Ko još  piše o sebi u trećem licu? Ne budite stidni i pošaljite mail sa sugestijama, kritikama, prijetnjama. 21. je stoljeće. Gay stop. Nemoralne ponude stop. Hvala na čitanju i do sljedećeg čitanja budite mi pozdravljeni gdje god da ste.

P.S. Jesam li spomenuo da imam uvrnut  smisao za humor?

Comments

komentari

Protected by Copyscape