E moj galebe…

U pjeni mora, valovi, one i ja…

Ljeto je u punoj snazi, a s njime i moj debelo zasluženi godišnji odmor. Moram biti trol i hejter, ali što da vam kažem… osim da moj godišnji traje i dalje!!! Znam, znam nije uredu prema onima koji još uvijek odbrojavaju dane, sate i minute do svojih godišnjih ili prema onima koji su već zaboravili i da su bili na njemu, ali ne mogu protiv sebe. Osim što ispadam hejter, znate i sami da ne znam lagati. Pa kome onda bacati burek u oči? Na morenu sam još uvijek i ne planiram razmišljati o asfaltu grada koji me užeglo čeka. Neka čeka, zamijenio sam ga vrućim pijeskom, visokim valovima i brdom žena oko sebe. Okušao se i ja u galebarenju.

Ništa čudno, rekle bi mnoge (bome pod zadnje i mnogi, pozdrav mojoj muškoj potpori koja me čita), jer ja sam poznata kurva. Vjerujte mi, ako ste me imalo pozornije čitali shvatili ste da ja nisam samo još jedna kurva u nizu. Ja sam the kurva. Kurva nad kurvama. Muški smrad. I što? Može mi biti! U inat svim babarogama, sitničavim kućanicama, nevinim djevojčicama i ostalima koji su se prepoznali u ovome mome kratkom nabrajanju. U inat onim trenutno zaboravljenim patnjama koje su me ranile. Vama u inat ja uživam. Vama u inat tek sada sam nakucao brzinski tekst, jer zbog tog istog inata i mojeg hedonističkog uživanja, ja i ne pomislim na vas. Ali, ima ekipe koja mi piše, koja me zove, koja urla „pa, dobro jesi ti živ?“ i zbog njih uzimam predah od Sunca, plaže i golih tjelesa, zbog njih kucam ovaj tekst. Da, živ sam, čak i previše živ. I da, ne odlazim nigdje sa svog trona the kurve u mome gradu. U inat svim ženama iza mene.

Moram vam priznati da me sav ovaj mot oko galebarenja malo i začudio. Ja sam isprva pomislio da je to samo ševiš, ševiš, pa još malo ševiš i to svaki puta drugu (po mogućnosti), a kad ono to vam je cijela filozofija, nauka i visokoumno razrađena taktika. Seks je vrlo poželjan kao ishod galebarenja, ali nije jedina stavka te nauke. Barba Luka je prvi koji mi je otvorio oči. U njegovom malom pitoresknom dalmatinskom selu on je hodajuća legenda. Neki kažu da su slavne glumice poput Sofie Loren pale pred njegovim šarmom, a ja se iskreno ne bih čudio i da jesu. Pod njegovom spikom bi i opatice pale na koljena, a kamoli ne neke druge žene. Kamoli ne seks simboli njegovog vremena. Nakon neprospavane noći poslije prve zabave ovog ljeta, škiljio sam na terasi njegovog apartmana. Nanjušio me stari iz prve. Sjeo kraj mene i stao trpati duhan u prastaru lulu. Kaže da mu je tu lulu poklonila jedna čehinja prije nekih četrdeset godina i kako nema dana kada nije gorila. „Ka i ona ispod mene“-rekao je stari prizivajući neka slana i morska sjećanja. Čehinja? Pa dobro što su one žarile i palile po našoj obali i prije Isusovog magarca?-pomislio sam na prvu, ali sam bio toliko mamuran da sam mu se samo osmjehnuo i nastavio prizivati trežnjenje u ležaljci na terasi.

„Barba opet si krenija s tim svojim pričama?“-prekinuo je tišinu moj prijatelj Marko. „Pusti čovika da se sabere i malo odmori, pričat’ ćeš mu kasnije o svom motu“-nastavio je Marko donoseći mi kavu koja mi je tako jako bila potrebna. Marka znam od svog djetinjstva, moji starci su imali malu kućicu u tom istom selu, do privatizacije, do gubitka iste, jer mi je deda bio partizanovac i sve što smo do tada imali postalo je od države. Markovi roditelji su kao pravi dalmoši i lokal patrioti osjećali dužnost prema nama i nudili svoj dom svakog ljeta na korištenje. Tako da s punim pravom mogu reći da su mi familija, a Barba Luka stric. Pravi ljudi od stine i mora. Puni srca i ljubavi prema meni i mojima i kako da onda ne svratim kod njih? Kako da ne posjetim to maleno selo koje mi je u djetinjstvu značilo više od svih čokolada i bombona? Mnoga ljeta smo proveli zajedno Marko i ja, ali nas Barba Luka nije doživljavao. Sve dok mu Marko nije pročitao par redaka moje ispovijesti koju s ponosom objavljujem svima. Serviranu onakvom kakva je bila i kakva jest. Ispovijest frajera koji se opekao. Kojeg su spržile. One kojih se iz inata ovog ljeta ni ne sjeti. Ni taj frajer, a najmanje ja.

„A, ća to on piše? To se ne piše cilome svitu! Nisi galeb ako se fališ na sva zvona ka na blagdan Sv. Duje. Morat’ ću ja njega upoznat sa moton nas pravih galebova!“-komentirao je barba nakon tih istih redaka što mu je pročitao nećak. Istog dana me nazvao Marko urlajući od smijeha u slušalicu telefona „Barba se aktivira tvojin pisanjem, odma’ je materi reka da te zove kod nas, jer ti ima svašta za kazat. U kratko ti si budala po njemu, jer tu pišeš o tim svojin trebama, veli da si ka zvonik na blagdan Sv. Duje“-smijao se Marko, a meni muka. Kakav jebeni zvonik? Nema taj stari pojma. I što ako sam napisao i nabrojao sve do jedne? Nije da se i one ne hvale ili žale po svojim mjestima na kojima pišu! Da, da čitam i ja vas, ali iz inata vas ovo ljeto nisam ni otvorio, a kamoli pročitao išta. Ovo ljeto za mene ste ništa. Ovo ljeto čitam samo one koje su zaslužile i njima upravo šaljem slane poljupce, jer znam da me vole i razumiju. Poznaju i poštuju, pa bio ja i frajer koji se opekao ili jebeni zvonik koji zvoni na blagdan Sv. Duje.

Došao sam na more s idejom „ma, reći ću ja starom“, ali me njegov stav i doček razoružao. „Ma, di si ti meni ptiću moj mali? Si stiga barbi na bevandu i gradele?“-i kako onda biti ljut na starog morskog vuka? Ma, nisam ni bio ljut, već jebeno povrijeđen. Znao sam ja dio barbine prošlosti i sve te priče o ženama, mislio sam da će se oduševiti kada čuje da i ja purger mali imam mota za to, a kad ono on meni o nekim zvonicima. I još ispadnem neka baba, a ne frajer. Prošlo me prvim zagrljajem i tapšanjem po leđima. Barba je bio i ostao legenda. Nisam se pravo ni uključio u go mode kada me Marko zaskočio sa svojim idejama što ćemo, gdje ćemo i kada ćemo, nisam se ni opirao. Ovog ljeta nema kočnica. Ovog ljeta smo samo sol, valovi, one i ja u igri. Kartanje i bevanda prve noći s hrpom momaka se nije baš uklopilo u moje poimanje njih i mene, ali prva je noć, pa čemu dramiti imam cijelo ljeto ispred sebe. Zaredalo se tih dana Sunca, mora, karti i bevande, a žena ni na vidiku. One što sam snimio bile su okružene djecom, luftićima i nabildanim muževima, pa mi nisu baš bile najprimamljivija ponuda. Kao ni starice u toplesima.

Počeo sam lagano očajavati tim peder balovima uz karte i bevandu. Udanim i starim ženama na vidiku. Kanticama i lopaticama i svim ostali rekvizitima za pravu zabavu na moru-samo za klince, a ne za mene. Pitomo selo, prepuno divljih plaži i golih talijanki po stijenama koje je ostalo u mome sjećanju postalo je in mjesto za obitelji, babe u toplesima i klinčadiju. Od golih talijanki ni t, a kamoli golih tijela razbacanih po stijenama. To je primijetio i Marko pa mi je samo dobacio „poslije marende idemo ća, Toni nas je zva na zabavu. Reka je da dolazi neki poznati dj i da će biti ludilo. Reka san mu da ćemo doć’, ali ako bi ti više karta ostajemo tu“-ma, kakva jebena karta idemo više van pomislio sam i izrekao to na glas. Dosta je bilo penzić đira punjenja baterija idemo se malo bacati i pasti oči na ženama. Bez luftića i cica do pupka.

Toni i Marko su moji summer friends od malena, za razliku od mene ne prtljaju sa ženama, ako im u ljeto uleti koja dobro je došla, a ako ne nikome ništa. Kažu da su oni prošli tu fazu. Iako se ja iskreno ni ne sjećam da su ikada bili u toj fazi galebarenja, no dobro nisu poput mene i ne tjeraju inat. Party je počeo u popodnevnim satima. Gomila mladih ljudi pristizala kao da je nošena valovima na plažu. Obilje cica, guzica i par krpica koje pokrivaju isto zavladalo je obalom, ali i mojim duhom. Bio sam ispunjen srećom i blagostanjem. Ma, ništa te ne može podignuti kao što može žensko tijelo. A, najviše te ponese kada je i njih nekoliko oko tebe. Na tebi. Željno tebe. Ishod partija-soma kuna izbijeno iz džepa, ševa do ranih jutarnjih sati i mamurna glava na terasi. I neizbježni barba Luka sa svojim motom „kako biti pravi galeb“-a, ne neki kukulele điber poput mene dok se dobivam na terasi njegovog apartmana.

Svašta je mene podučio barba Luka. Svašta sam napravio ovog ljeta, ali moram prekinuti ovo javljanje. Ne iz inata, već mi je internet veza slaba, kako to i treba biti kada si na godišnjem. Do sljedećeg javljanja. Vaš mladi morski vuk s novim motom galebarenja u điru.

Šaptač

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete