Poduzetnici…

Kao i svaki normalan čovjek, volim stati na stranu slabijeg, na stranu tzv. „underdoga“. Radi li se o maltretiranju slabijeg ili jednostavno nekoga tko izrabljuje svoju nadmoć nad drugima, naravno da ću stati na stranu slabijega. To se podrazumijeva, zar ne? Odgovor je ipak „ne“ jer nije sve tako crno-bijelo. Pogotovo kad se radi o odnosu poduzetnik i zaposlenik ili nadređeni i podređeni.

Svatko je čuo priče kako šefovi nisu fer, kako je njima super jer ne moraju ništa raditi, kako je njima dobro jer imaju firmu. Pa ako je tako lako imati i voditi svoju firmu, zašto to ne rade i „obični“ ljudi? „Ja to ne želim, novac kvari ljude, ne treba to meni.“ Je li to istina ili se možda ipak radi samo o najobičnijem izgovoru? Nitko se ne pita kako su ti šefovi došli do svoje pozicije? Istina jest da postoji i nepotizam i korupcija, vjerojatno u našim krajevima i puno više nego na drugim mjestima u svijetu. Na ključne pozicije nekad dođu nesposobni ljudi koji ne razumiju ono što rade, a kamoli ono što rade njihovi podređeni. Doduše, moram priznati i da takvim ljudima nije lako. Svaki dan žive u strahu da će nastradati zbog vlastitog nedostatka vještina i znanja.

Ali ovo nije priča o uhljebima. Ovo je priča o malom Stipetu koji je radio dan i noć da stvori nešto svoje. Svi su mu govorili kako nema ništa od toga (opet nešto, što je zastupljeno u našim krajevima više nego u ostatku svijeta). Svi su mu govorili kako je sve uzalud, kako su njegovi mali uspjesi „mrtvi kapital“, kako neće moći u svijetu napredovati ako nije pokvaren i podmukao. Rado bih rekao da su ovakva razmišljanja uobičajena samo u našim krajevima, ali nažalost je tako u cijelom svijetu (kod nas su ipak samo malo više izražena).

Jednog dana dođe Stipetov prijatelj i on vidi stvaran potencijal u onome što Stipe radi. Ne samo da vidi potencijal, on vidi da Stipe zarađuje novac i to ne neku malu svotu, Stipe zarađuje dovoljno da može živjeti od toga. „Hej Stipe, mogu li ja raditi za tebe? Hoćeš me zaposliti? Ja radim XYZ, a ti meni platiš toliko-i-toliko mjesečno.“ Stipe se prvo nećka dijeliti svoje stvorenje s drugima, ali je ipak svjestan da mu treba pomoć jer je posla sve više i više. Tako sve počinje polako. Stipe otvori firmu, dobije svog prvog zaposlenika i napokon ima malo rasterećenja da ne mora raditi baš 14 sati dnevno, već može smanjiti na 12. A vikendi? Hahaha! Stipe je već zaboravio kako se to piše, a kamoli što to znači.

I tako Stipetova mala firma u nekoliko godina naraste. Prihodi i rashodi su se upedeseterostručili. Stipe ima već preko 40 zaposlenika, od toga petero ljudi na nešto višim pozicijama kojima vjeruje i s kojima vodi ostalih 35. Stipetov stari prijatelj nažalost nije među njima. On je samo htio stabilan posao i sigurnu mjesečnu plaću. Njega ne zanimaju stvari poput „ostvarivanja snova“ ili „osobni i profesionalni napredak“. Slabo se i druži sa Stipetom u zadnje vrijeme. Tvrdi da Stipe previše radi i nema vremena za njega. Stipe je napokon uspio smanjiti svoj dnevni rad kroz tjedan na 10 sati dnevno (u prosjeku), s time da si obavezno nedjelju uzima slobodno da dođe sebi. „Iscrpljen ne mogu kvalitetno voditi firmu. 40 ljudi ovisi o meni, ne mogu si više priuštiti luksuz da ne marim za svoje zdravlje i vrijeme. Moram biti efikasniji.“ Stipe i nedjeljom razmišlja o poslu, dok njegovi radnici uživaju u odmoru.

Što kažu radnici firme? „Firma je stabilna.“ „Nema šanse da bi propala.“ „Vidim se barem 10 godina u ovoj firmi.“ Što kaže Stipetovih 5 menadžera? „Nekoliko partnera nam kasni s plaćanjem. Ne znam kako ćemo ovaj mjesec izvesti da svima isplatimo plaće. Vjerojatno ćemo isplatiti prvo svim najnižim pozicijama, a nama menadžerima tek za mjesec dana. Ako uspijemo naplatiti naravno.“ „Oni troje opet nisu mogli odraditi ovih par sitnica u tjedan dana. Opet kasnimo zbog ljenčarenja! Ako se ovo ne riješi, svi troje dobivaju otkaz. Imamo rokove i odgovornosti prema drugima, ne možemo se ponašati kao djeca!“ „Naš najveći partner nas ucjenjuje. Velika je šansa da ćemo prekinuti suradnju s njima. Ne znam što ćemo napraviti ako dođe do toga. Nadam se da nećemo morati dijeliti otkaze. Ipak su nam oni izvor više od trećine prihoda što znači barem 15 otkaza.“ „Znaju li radnici za ove probleme? Naravno da ne. Oni bi završili u ludnici ili bi dali otkaz od prevelikog stresa. To nije za njih i ne plaćamo ih da nose taj teret. To je naš posao. Samo sam razočarana što nekad ne cijene tu činjenicu.“

Kao osoba koja i sama ima podređene, ništa ne mrzim više nego kad mi netko dođe s glupim izgovorima ili „ne da mi se“ – šemom. Nekada, kad mi netko kaže da mu treba jedan dan za neki jednostavan zadatak, iz inata ga napravim u pola sata i pokažem koliko je jednostavno. Da, znam da je nekad malo bez veze zadatak. Da, znam da nekad moramo neke stvari raditi ispočetka. Da, znam sve to i ja nisam sretan oko toga. Ali alternative su daleko gore.

Nosim sav taj teret organizacije, odgovornosti i brige umjesto tebe i ne možeš mi olakšati barem taj mali zadatak? Naravno da je i meni glup, bez veze i nepotreban, ali ja ne jadim, već ga napravim jer je to malo ništa naspram titana s kojima se suočavam u međuvremenu.

Naravno da nije svaka firma kao Stipetova. Postoje firme gdje vlasnik dođe jednom tjedno u ured, gdje je organizacija katastrofa i gdje je sve krhko. Da, takvim šefovima je lagano, ali takve firme i ne prežive dugo. Na kraju i taj šef ostane bez svoje firme jer nije ulagao vremena i energiju u nju kao Stipe. Ali radnik će uvijek misliti da je ugrožen, ne shvaćajući koliko mu je zapravo dobro i koliko se njegovi nadređeni žrtvuju da njemu bude dobro. Nadređeni to znaju i zato uopće ni ne pokušavaju objasniti radnicima stvarnost situacije. Ona je toliko van stvarnosti radnika da će radnik samo opet tražiti druge razloge i izgovore da on ipak ostane žrtva u cijeloj priči. Ali žrtve nikada neće ni doći daleko u životu jer su ipak samo žrtve. Ironično da su ti marljivi vlasnici firmi zapravo oni koji se najviše žrtvuju.

Na kraju bi bilo još lijepo napraviti jednu jako važnu distinkciju: Razlika između šefa i vođe. Dok „šef“ samo naređuje i ne radi puno sâm, „vođa“ nosi najveći teret i postavlja primjer kako se radi.

Dr. Stranger


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape