Putevima zemalja trećeg svijeta…

Daleko negdje odavde… Daleko negdje od svega za što znam i što mi je blisko postoje svjetovi. Tuđi, hladni nemilosrdni. Postoje putevi čije ciljeve ne mogu da naslutim a rijetko i pomišljam na njih.

Možda ne bih ni sad, da Marija nije zadala temu pa se na trenutak zamislih… Što je to željela da probudi u nama autorima, da iz svojih srećnih ušuškanih misli odletimo daleko i poistovjetimo se sa nekim drugačijim ljudima. Onima, koji nemaju ama baš ništa od onoga za šta bih rekla da je za život neophodno a ipak žive?

Onima, koje gledamo na fotografijama bez obuće a uvijek nasmijana lica?

-Šta bi bila da živiš tamo? Glasi njeno pitanje. Što bi osjećala, čime bi doprinosila naslućujem da želi da čuje.
-Ne bih bila, začujem rođene misli. Kako bih bilo što mogla biti negdje, gdje ljudski rod nije priznat kao ljudski uopšte?

Treći svijet. Često čujem taj termin kad neko želi nekoga da uvrijedi, ili mu pojasni koliko je beznačajan. To je isto kad u bijesu nekome kažemo da je retardiran a u tom momentu zaboravimo da zbilja postoje retardirani ljudi. Koji su bolesni i nemoćni da iz tog začaranog kruga izađu.

Tako zbilja postoje ljudi koji žive u zemljama “trećeg svijeta”.

Znate ono kad odete u prodavnicu da kupite najnoviji model Nike patika? Za kvalitet njihovog brenda odvajamo prava mala bogastva. U čitavom svijetu diktiraju standarde elegancije, udobnosti i kvaliteta. Sponzorišu najuspješnije sportiste planete milionima eura, samo da bi nosili njihove proizvode. Znam i sama kad prođem pored njihove velelepne radnje u centru grada da zastanem i poželim ama baš sve to da imam u ormanu.

Znate li kako je nastao jedan par vaših makserica? Ili dukserica koju ste platili nečijom godišnjom platom?

Nastale su tako, što je jedan mali crni dječak ustao u cik zore i prašnjavim putem otišao u fabriku. Tamo će da radi preko četrnaest sati za manje od jednog dolara po danu. Za to vrijeme niko živ se neće sjetiti da ga pita je li gladan, žedan ili bole li ga ruke. Majka će ga posmatrati iz donjeg pogona nemilosrdne mašine i možda će jedino uspjeti da sakrije suzu jer ako to ne učini ostat će bez posla. On jedva ima sedam godina a ona nema viziju njegove budućnosti. On se neće školovati. Nikad neće obuti niti jedan par obuće čijih je primjera napravio na hiljade. Neće znati da vam kaže, što bi želio biti kad odraste. A ako ga neko ne daj bože i upita što bi poželio, on će skomno odgovoriti da bi jako želio kolač ili čistu vodu. Čak i dok to izgovara postidjet će se svoje slobode da to uopšte i želi. On nema pojma kako izgleda plakati jer vam roditelji nisu kupili najnoviji model patika. On nije plakao ni kad je ostao bez prsta dok je te patike za vas pravio.

Znate li kako se danas zarađuje od pojma feminizam? Vi ga zagovarate, na nivou svoje proste inteligencije da je ženama neophodno priznati pravo na rad.

Ako želite da budete feministkinja na Tahitiju možete slobodno. Žene se masovno eksploatišu kao jeftina radna snaga, pa se šalju u tvornice. Ako ste ikad imale omiljene Levis farmerke, onda treba da znate da su žene koje su ih proizvele često premlaćivane, silovane, bez ikakvih prava na ljudskost i dostojanstvo. Da su prinuđene da rade po dvadeset sati jer im prijeti deportacija, oduzimanje djece a ne rijetko i smrt. Do duše, feminizmom im je obećano pravo na jednakost.

Ako se odučite tražiti posao na ovakvim radnim mjestima, recimo u Meksiku na razgovoru za posao će vas često skinuti golu da provjere vaše zdravstveno stanje ili ne daj bože potencijalnu trudnoću. Naravno, nemate pravo da ostanete trudne. Ili imate, bože moj, živimo u slobodnom svijetu, ali rizikujete da vam dijete ubrzo umre od gladi. Jer nema te fabrike koja će zaposliti trudnu ženu. Može se desiti da vas pitaju imate li momka, pa ako je potvrdan odgovor da opet ne budete primljene.

Sve ove kompanije koje zarađuju milijarde eura godišnje će vam prosto objasniti, da je zapošljavanje žena i djece značajan progres u borbi protiv siromaštva.

Znate li za podatak, da kad bi Amerika donirala količine hrane koju njihove domaćice bace posle svakog obroka, u svijetu ne bi bilo gladnih?

Termin “zemlje trećeg svijeta” ako potražite na wikipediji, objasniće vam kao sinonim za “zemlje u razvoju”.

U razvoju čega pitam se? Zapad ne želi razvoj njihovih ekonomija, zdravstva, nauke i ravnopravnosti. Zašto bi i želio, kad zahvaljujući njihovom neobrazovanju, nemanju rešenja za osnovnu egzistenciju zarađuju bogastva?

Ako sa druge strane krenete da googlate o robovima pronaći ćete tačne podatke kad je ukinuto i zakonom zabranjivano. Istina je, da je robovasništvo danas prisutno u skoro pa istim oblicima kao u drevnim vremenima samo nama to nije važno.

Zapad će pronaći način da od svega napravi unosan biznis. Prodaja i konzumacija teških narkotika je u svim civilizovanim zemljama zakonom zabranjena. U zemljama trećeg svijeta, odnosno “zemljama u razvoju” postoje beskrajne nepregledne ravnice koje se bave poljoprivredom. Uzgajaju, danonoćno okopavaju, nalivaju i kaleme pa na kraju suše i prerađuju biljku koke od koje nastaje luksuzni kokain. Omiljena poslastica zapadnih političara, umjetnika, VIP ličnosti pa čak i doktora. Omiljeni biznis poznatih bogataša i “kontroverznih biznismena”. Na takvim poljima, koje čuvaju uglavnom do zuba naoružani plaćeni klanovi možete vidjeti čitave porodice. Žene sa djecom, seljake, beskućnike. Svi oni za bijedne nadnice progresivno razvijaju svoju ekonomiju. Ti ljudi često budu ubijeni zbog neposlušnosti ili ćefa. Žene često budu silovane iz zabave a djeca maltretirana iz obijesti.

U našim svjetovima nemamo druge i treće spratove. U našim životima pijemo čistu vodu i svaki dan spremamo različiti ručak. Drznemo se da sanjamo, da poželimo nešto više od toga što imamo… Drznemo se da imamo viziju, da se zaljubimo, da se posvađamo sa šefom tražeći bolje uslove. A jednina je sreća što su nam nečijom igrom zapali ovakvi životi, pa smo svakodnevnim problemima zapravo blagosloveni.

Daleko negdje odavde… Daleko od svega za što znam i što mi je blisko postoje svjetovi. Tuđi, teški bespomoćni…

Jovana Šekularac

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...