Tko o čemu? Iva o sramu (da ne povjeruješ)…

U pomanjkanju ideje, svašta se čovjeku pomiješa u glavurdi, pa tako i meni. Prvo sam htjela pisati o životu na našim prostorima, na našem silnom i brdovitom Balkanu, ali već znamo sve-tvrde glave, jaka leđa, puna srca i ponos trpe presing stoljećima. Naučili se s vremenom suživjeti sa čizmom nad glavom, tako da nema smisla pisati išta. Osim zaželjeti da nam Balkan i dalje ostane silan i da nam dobro stoji. E, onda sam se sjetila kako dugo nisam pljuvala po nekim mejnstrim isprdcima, trolovima i nadasve „pametnim“ ljudima i kako bi mi to bio pun pogodak za jedan ponedjeljak, ali iskreno, najiskrenije-ne zamara mi se danas s budalama. Da, vi trolovi za mene ste budale-pogotovo vi koji mislite da ste pametni. Da ste ispravni. Ne, vi niste pametni, niti ste ispravni, vi ste samo neiživljene i neuke budale koje mlate praznu slamu. Danas ste za mene nevidljivi. Danas se s vama ne zamaram i nadam se da će me takvo raspoloženje držati čim duže zbog vlastitog mentalnog zdravlja.

I o čemu onda pisati? Što sklepati, a da nije dubokoumno i teško. Onako nešto po prilici za današnji dan-ponedjeljak. Poduže sam pisala, pa brisala bezbroj puta. Tražila muzu pera da se spusti na moje rame i šapne mi neku pun pogodak temu. Neku laganu i prpošnu, a kad ono upali se lampica i bez muze. Znam! Ajmo malo o seksu! Kada nemaš o čemu, seks je najbolja, najprihvatljivija i najsmješnija tema s kojom čovjek ne može pogriješiti. Pogotovo kada se prepričavaju dogodovštine iz vlastitog iskustva, a netko kraj vas se crveni. U ovoj priči, to bi bila ja. Da, da, da- ja kao takva kada slušam nekoga meni srcu dragog kako priča o istome zacrvenim se u trenu i počnem pentati (op.a.-mucati). I to se zna, nije ni počela priča, a sugovornica  počinje sa „a, sada se naša Iva počinje crvenjeti!“. Mislim ok, svi to radimo (više-manje), svi to volimo (ponavljam ponovno više-manje) i svašta nešto (da sada ne nabrajam) što ide uz tu „tabu“ temu, ali ja brate pocrvenim i osjetim sram u trenu. Zašto? Iskreno nemam pojma. Roditelji su me odmalena učili slobodnoj komunikaciji i bez problema sam mogla s njima razgovarati o svemu, pa i o tome. A, da mi je bio neugodnjak neću lagati-je. I to onak’ do jaja. Znači nije uzrok u konzerva odgoju. Nije uzrok ni nepovjerenje u meni drage ljude, već mislim da sam uzrok ja sama. Nekako brijem da ne trebam okolo pričati o svim egzibicijama i pozama, niti smatram da bi mene trebalo zanimati kako što netko radi. Koje poze koristi. Gdje mu je najmilije. Po meni, to je nešto što je intimno i privatno, ali jebi ga (opet psujem znam) priča se, ja se odcrvenim, malo me isprdaju i promijeni se tema. Vješto sam počela izbjegavati takve teme, jer je brate fakat smiješno kada te sa xy godina izruguju i ispadaš gora od šiparice. Samo što ne pali uvijek, a poslije ovog teksta mogu se pozdraviti s izbjegavanjem i očekivati jednu sočnu raspravu na sljedećem babinjaku.

Najgora situacija mi je bila pred deset godina kada me meni draga soba vidjela u drugome stanju, te upitala „hej mala, što te nije sram?“-reko čega? Ni prva, a bome ni zadnja koja je trudna (fala Bogu), punoljetna sam odavna i imam pravo biti trudna. A, kad ono odgovor za milju eura zazvoni ulicom „pa sada svi znaju što si radila!“ Ajmeeeeeee srama i crvenila. Neugodnjak do čike, a nije rečeno ništa prosto. Kada sam se zacrvenila gromoglasni smijeh se orio ulicom. Danima su se dogovarali tko će me to pitati, jer su znali reakciju, ali jebi ga (drugi puta psujem, znam) bojali su se jačmenca i ostalih babljih priča kojom trudnice zatvaraju oči onima  koji ih uvrijede, povrijede ili kaj god (ok, dva sam puta zatvorila oko svome mužu uz „Dao Bog da ti se sutra oko zatvorilo!“-i nije ni inače baš za zajebavati se sa mnom, pogotovo tada kad se pročulo da sam vješta u dijeljenju jačmenaca, ali ovog puta sam bila u prevelikom šoku od odgovora da nisam ni stigla pravovremeno reagirati i zatvoriti oba oka toj meni dragoj osobi hahahaha). Bilo me je fakat sram, ali što je tu je, bilo pa prošlo. Zapamtila im svima i vratila s kamatama.

Mislim, bilo je još puno sličnih situacija u kojima sam se crvenila poput šiparice, no ova me crvenjela danima. Zašto? Za fakat bih i sama to htjela znati. Niti sam introvertna osoba, niti sam srameća, a najmanje uvredljiva, no takve situacije me izbace iz mojih šina i ja se obezglavim. Crvenim. Sramim. Idiot, znam, ali jebi ga (nije da brojim, ali eto opet psovke) nije mi baš to top tema razgovora. Radije živim u uvjerenju kako to meni drage osobe ne rade. Radije pričam o vremenu, nego o seksu, pogotovo s meni dragim osobama. Škorpion sam po horoskopu (i to dupli-čitaj u znaku i u podznaku) i odmah svi misle kako je meni seks top tema. Glejte rajo, pa baš i nije. Volim ga, ali mislim da to što sam škorpija nije nužno razlog da sada larmam okolo o tome, a kada odgovorim u tipu „mi pravi fakeri o tome ne pričamo“ znaju se uvrijediti-pogotovo muška populacija. Njima možeš reći sve, ali da nisu fakeri, eh to je već uvreda do groba.

A, kada smo već kod muške populacije-vjerujem da je i moj muž u njoj-postoji jedno borg uvjerenje kako se žene koje npr zajedno treniraju i koriste tuševe u svlačionicama orgijaju i mlataraju sisama kao s ringišpilima. Sapunaju se i smiješe zavodnički jedna drugoj. Svakakvih sam se bedastoća naslušala, pogotovo kada sam se bavila sportom, ali ova je nekako neiscrpna. Ono, halo-jel’ i vi tako nakon treninga sapunate jedan drugoga uz leteće pusice i namigivanjem dok si oblizujete usne? Naravno da ne, ali od kuda vam ideja da mi to radimo? Ili da smo radile? Nakon treninga mi je bio bitan –tuš i sendvič (od pola kile kruha), a ne lezbijske insinuacije sa curama iz kluba. I onda sam odmah brkata feministkinja, jer bacam kontru na temu „sapunaj me nježno nakon treninga“. Primijetih odavna kako je muškima vrlo važna ta prezentacija njihove muškosti, hetero mačo nadasve, ne daj Bože da nekome kažeš da je nježniji-uvreda do smrti, jer za njih biti nježan znači biti homoseksualac (tj onaj drugi homofobni izraz kojima nazivaju osobe te seksualne orijentacije). Sada kada sam se uhvatila ove teme spoznala sam se kako se crvenim samo pred meni dragim osobama ženskog spola, pred muškima postajem bahata. Čak i prenapadna. Jer znam-svi ste vi fejkeri! Glumite velike fakere, a u biti ste prepuni lovačkih priča. Svaka vam je dala, a svaka sljedeća će vam dati. Je, je možda jednu iza uha uz „mami doma seljačino prodaj takve fore i fazone“. Možda sam uistinu brkata, tko će ga znati, znam samo da me kvazi jebači (rumene kadulje) mam naljute i naoružaju kontra spikama. Foleri obični.

I onda se takvi ožene i uvjeravaju odabranice svojih srdaca kako su jedine prave žene s najljepšim vulvama za njih i kako nikada ne gledaju u druge, jer su najljepše takve kakve jesu-ha ha ha od mene vama takvima, kod mene ne pali spika da s godinama dolazi poštenje. Zajebi radnju, di ti je jamac? Sjećam se jednog ljeta kada je odabranik mog srca (isto danas oženjen-čitaj moj muž) sjedio s dečkima na cugi i komentirao neku curu koja je hodala ulicom. Bio se toliko uživio u opisu njezine guzice da u tom istom  žaru rasprave nije primijetio signale od ekipe koja je „neprimjetnim“ klimanjem glave i kašljanjem pokušavala prekinuti spiku, jer sam ja stajala iza njegovih leđa. Jebo te (mah, pusti nikako da se upristojim) ja se crvenim kada pričam s curama, a vi koji „niiiiikaaad ne komentirate druge“ lajete poput napaljenih veprova kada ste zajedno. Sami fakeri, nema što. Same barabe, ali dok ne dođu doma-onda krene sa „ljube, ma to sam se ja šalio, bla bla bla, ma ružna je u faci“ i ja ga gledam i mislim si „budalo!“. Očito je moje odrastanje s dečkima učinilo ovako obrnutu situaciju i jedini uzrok crvenila prilikom razgovora s curama o seksu. Kada razgovaram s dečkima smatram se ravnopravnom i slobodnom izjaviti nešto vrlo slično meni u tipu  „fejkeru mlohavi, tebi da se digne nije dovoljna ni kašeta afričke šljive, a kamoli da ševiš k’o zec svaku kojoj priđeš“-dok sa curama zašutim, odcrvenim se i mislim si „joj, samo da ova spika čim prije završi“.

S curicama se tako ne priča. Curice o tome ne govore. To ne priliči jednoj djevojci da se tako razgovara-podsvjesno je u svima nama, samo toga nismo svjesni. Okolina ipak ima prejebeni utjjecaj na sve nas, pa tako i na mene. I eto, nakucalo se podosta slova. Okrenulo se i preskakivalo sa gro tema. I evo teksta od par stranica. Ali, ono što mi je najdraže to je moja samospoznaja i otkrivanje razloga zašto se crvenim kada  pričam o seksu sa svojim dragim ženama-ponovno je utjecaj okoline podsvjesno usadio svoju ideologiju, bez obzira na liberalan odgoj mojih roditelja. E, pa učena okolino-jebi se, možda budeš malo manje napeta!

Do sljedećeg seksa, mislim teksta ševi vas, pardon-pozdravlja vas vaša Iverica!!!

Iva Matijaško Degač

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...