Nešto…

Nešto moraš voljeti.
U nešto se kladiti.
Za nešto disati.

Nešto svoje.
Nešto za sebe.
Za svoja krila nešto.

Nešto maleno za svijet.
Nešto veliko za sebe.
Samo svoje nešto.

Nešto ne za one koji su bili.
Ne nešto za one koji jesu.
Nikako nešto za one koji tek imaju doći.

Za sebe nešto.
Nešto za svoj osobni razvoj.
Za srce svoje nešto.

Nešto za bogaćenje duše.
Za ekspanziju sreće.
Nešto čemu ćeš biti jamac.

Nešto što nećeš propitkivati.
Nećeš mjeriti i vagati.

Nešto što ćeš bezuvjetno voljeti.
I nešto što će ti tu bezuvjetnu ljubav vraćati.

Nešto što čini da se osjećaš živim.
Ono nešto što ti tjera krv kroz vene.

Nešto što te nosi.
I nešto što ti nosiš.

Ne za svijet nešto.
Ne za osobu s desne strane kreveta.
Za sebe nešto, čovječe.

Za to što si živ nešto.
I što radije planiraš rasti, no kao ukopan stajati na mjestu.

Nešto što te diže.
I nešto što ti svojim utjecajem dižeš.

Kroz tamu nešto što ti šapće nadu i ljubav.
Nešto što te pregorjelog gorčinom svijeta svejedno pokreće.

To nešto što za tebe živi i za što ti živiš, a što ne vičeš u svijet.
Neki svoj mikrosvijet.
Neki svoj san.
Neki svoj osobni gušt.
Nešto.

~ Imaš li svoje nešto? ~

 

(potpisuje N.B.) Nela Baričević

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...