Oko moje, oko ti tvoje…

Ako su oči zrcalo duše, ovozemaljski portali koji vode u samu suštinu čovjeka, kako se onda uspijemo prevariti u ljudima? Kojom vještinom nas prevare, zavaraju, obmane i na kraju povrijede jednim treptajem oka? Postoje li urokljive oči ili su to i dalje samo priče kojima plašimo malu djecu?

Koliko puta ste samo nasjeli na nečiji izravni pogled ispod obrva i bili prevareni u trenu? Vjerujem, poput mene, mnogo puta, jer ste vođeni onom od malo prije “oči su zrcalo duše”. Joj, vi naivčine dobra srca! Zapamtite-te iste oči znaju biti obmana. Čuvari zlih nakana i pakosnih smicalica, lažna prezentacija dobrote. Vješti mamci za naivce poput mene, poput vas, poput nas mnogih. Ne jednom da sam nasjela na zaigrani pogled pun “dobrih namjera” (da, da poput puta do pakla). Ne jednom da sam poput šiparice (s kojom se tako volim uspoređivati, a sami naziv “šiparica” mi je bljak) povjerovala ljudima, jer su imali bistre i lijepe oči. Ta ‘ko bi lud pomislio da ljepota oka može biti adut zla? Tko bi očekivao išta loše iz dječačkog pogleda ili pogleda plahe srne? Tko uopče isprva traži ono loše u ljudima?  Danas šaljem upozorenje onima koji poput mene u svakom pogledu oka traže tračak raja, dobrotu duše. Urokljive oči su svuda oko nas.

Prije nekog vremena sjetila sam se priče koju mi je pričala mama, o babi s urokljivim očima. Ježila bi mi se koža i od same pomisli na tu ženu. Jeza od pomisli na babu koja je u mome djetinjstvu sijala strah poput pošasti, (koje se nismo ni sjećali, možda nikad je nismo ni vidjeli, ali smo znali da se babe s urokljivim okom treba paziti), traje i dan danas. Od njezinog pogleda male bebe nisu tjednima spavale. Od njezinog oka bježali su svi poput muha bez glave. Bila je isinsko zlo,  strah i trepet. Znala je da je se ljudi boje. Znala je da vide odraz njezine duše u očima i nije imala straha pred nikime. Bila je jedna od onih napasnih bića, te se ponosila time. Tada, u to vrijeme, znalo se tko su babe s urokljivim okom (vidjelo im se u očima logično), dok ih danas mi teško možemo nanjušiti iz prve. Danas su takve žene postale maherice svog zanata. Danas siju strah, ali prikrivene da ih se ne nađe, da se ne otkrije njihova zla i pakosna duša. Danas te babe ne siju strah samo pogledom (kuje Satanske), danas one kose milim pogledom djeteta, slatkim riječima hvale i tapšanjem po leđim. Zapamtite, to tapšanje nije iz ljubavi, one samo traže najbolnije mjesto u koje će vam kad-tad zariti nož.

S obzirom da mi je baka (pokoj joj duši) bila šlogerica, gatara (kak’ bi rekli u narodu-coprnjica), takve babe je detektirala u tren oka. Mojoj mami se kosa dizala na glavi kada bi „stara“ (kako ju je ona zvala) mojoj starijoj sestri oblačila čarapice naopak’, vezala crvene končiće oko ruku, nogu i pljuckala tri puta na svaku od takvih prikaza. „Ta ima urokljive oči neka ne gleda u našu malu“-stalno je ponavljala mami, koja je nije baš pretjerano zarezivala, ali po meni je možda i trebala. Ja nisam imala tu sreću da upoznam svoju baku, ali mislim da je ona upoznala mene. I ostavila mi u podsvijesti taj svoj „čuvaj se babe s urokljivim okom“. Samo, nije me upozorila na mukotrpnu borbu s takvima i na školovanje u tipu magarca (koji uči na vlastitoj koži).

Nije me ni upozorila da će evoluirati iz grdobina  u drage ljepotice koje se hrane ljudskim tugama, nedaćama i bijesom, nudeći pri tom (nadasve prve) ruku spasa i blagi pogled srne. Takve moderne babe su najgore. Njihovo urokljivo oko može trajati genercijama, jer se povežu s vama, pokume, pobratime, ali ne zato što su se promijenile i postale dobre, već zato što su nanjušile plodno tlo vječne hrane naivčina i dobričina kakvi ste i sami. Okrenite se oko svoje osi sa svih strana i promatrajte svoju okolinu. Sigurno u njoj imate jednu takvu moderno-urokljivu babu. Onu koja će vam biti prva od pomoći, ali vas i prva lažno oklevetati pred drugima-čim joj okrenete leđa. Vješto će manipulirati vašim osjećajima i konstantno se truditi pričati o zlim ljudima koji su joj nanijeli zla, a da se vas pri tom neće ni sjetiti pitati “kako si?”, jer ne pitate ni vi ručak na stolu isto to pitanje. Za svakoga će imati što za reći (naravno samo loše) dok će sebe uzdizati u nebesa patnička. Koristiti će sva oružja protiv vas cijelo vrijeme. Nažalost, svo oružje ste joj servirali baš vi sami, svojevoljno, okrunjeni naivnošću i povjerenjem koje ste imali u nju. Odmicanjem od takve spodobe uočiti ćete njezinu ružnoću, odbojnost i zlobu, ali tada će biti kasno, jer je baba već krenula raditi protiv vas. I kako ih se onda oterasiti? Kako ih otjerati? Snagom volje i vjerom u sebe, drugog lijeka nema. Vi sami imate tu snagu reći “ne” toj pošasti i nabiti je među rogove. Požurite se, dok nije prekasno. Požurite se dok još imate snage u sebi. Okrenite joj leđa i ignorirajte je. Svaki pokušaj komunikacije, pomirenja, druženja odbijte. Dajte joj do znanja da ma koliko god bili naivni i dobra srca nedate svoju dušu u bescjenje. Ne servirate svoju snagu i emocije smrdari. Neka počne žderati sama sebe.

A, ja? Kako se ja borim s njima? Jebi ga, ja sam i dalje sileđija koja prednost daje šaka-nos taktici i zatvaranje oka prstom u oko. Ne pribjegavam dubiozama i razglabanjima-dovoljno sam se takvim babama dala izjebavati. Glasno i jasno zaurlam-odjebi! Ja sam se naučila, vjerujem da ćete i vi. Ne žmirite pred takvima, kada ih detektirate pogledajte ih ravno u oči svom snagom svojeg bića i utjerajte im strah u kosti, ako to ne pali opizdite ih po mozgu, pa nek’mami doma siju zlo i crpe energiju. I da, da Bog da počele sve takve gledati u križ zbog lakšeg prepoznavanja i spriječavanja širenja svoje zlobe-jer, tko na urokljive oči koje gledaju u križ može ostati priseban da ne pukne od smijeha?

Sve Vas ljubi coprnjica mica Vaša iVERICA

Iva Matijaško Degač

 

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...