Što smo potrošili…

Na što smo potrošili usne?
I poljupce?
Na što smo potrošili poglede i maštu?
Na ljubav?
Ipak mislim da ne.
Jer tvoje su riječi bile grube a poljupci neiskreni.
Tvoje su ruke bile hladne a pogled ubojit.
Na što smo potrošili vrijeme?
Na nešto što nazivam tugom.
Na ljutnju i priče o boli.
Na što smo potrošili život?
Zar se to pita netko tko sanja?
Tko se raduje? Tko iskreno voli…
Ti i sada govoriš o mojoj krivici.
O tome kako nikada nisam odrasla.
A ja se pitam, što sam ti bila?
Jer ljubav, to zaista nisam.
Možda tek netko s kim si ukrao vrijeme,
i pokoju zvijezdu, onako pred san.
Nisam ti bila ništa više.
I nažalost, tek sada to znam. 

                                                         Marija Klasiček

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...