Vjetropir…

Sama sebi sudbu krojim
promašaje tužno brojim.

Trideset mi prođe ljeta
počeli me zvati “teta”.

A ja samo kroz zid pravo,
ej, što radiš luda glavo.

Samo nek je krš i lom
cesta bolja nego dom.

Samo da je ludovati i ići
četrdesete će brzo stići.

Ali nije to sad važno
šake stišćem snažno.

Nova avantura mene čeka
žudnja slatka i daleka.

Poludivlje ja sam biće
gledam kako zora sviće.

Dok me cvrkut ptica ljuti
ja sam već na novoj ruti.

Dok ne nađem svoj sklad i mir
bit ću mali vjetropir.

Amalka Štuka


Amalka Štuka

Bokić
Moje ime je Amalka i dolazim iz jednog simpatičnog gradića Samobora.
Svoje slobodno vrijeme provodim sa svojim psima i u prirodi te s dragim ljudima.
Amaterski se bavim fotografijom te sam član fotokluba “Oko Samobora”. Volontirala sam u udruzi “Maša” gdje sam ujedno bila tajnica i Udruzi gluhih u Samoboru.
Za portal “Amazonke” pišem od samog početka na nagovor naše “velike šefice” Marije. Putem portala upoznala sam mnoge fenomenalne ljude i čast mi je raditi s njima. Moram priznat da me pisanje za portal promijenilo na bolje. Ovo je ipak neki drugi svijet i bijeg od svakodnevnice…moje/naše malo utočište.
Po prirodi sam vesela i brbljava i sa mnom nikada nije dosadno iako se to po mojim tužnim pjesmama nebi reklo.
Volim životinje, prirodu i izlaske i obožavam fotografirati. Od hrane najviše volim palačinke sa nutellom i pohani sir, a uskoro će me biti lakše preskočit nego zaobić

Comments

komentari

Protected by Copyscape