Putujuća vrata…

Ne tako davno, bio je jedan tih i povučen dječak čija će mašta uništiti živote. Njegovo tijelo bilo je prepuno neobjašnjivih modrica o kojima bi potiho raspravljao samo sa svojim imaginarnim prijateljima.

Kao i sva djeca njegove dobi, dječak je nedavno počeo pohađati školu, što je u njegov život uvelo i školske nasilnike.
S vremenom, jedan imaginarni glas dao mu je dovoljno snage da se nasilnicima suprotstavi. Rezultat je bio potpuni poraz.

Taj imaginarni prijatelj bila su pričajuća vrata na stražnjoj strani kuće s pogledom na dvorište. Jednog dana jednostavno su se pojavila na inače praznom zidu. Stajala su visoka pola metra. Dječak ih je pronašao čuvši jaukanje mačaka iz tog smjera te vratima podario ime Rudi. Od tog dana bili su najbolji prijatelji.

Rudi je bio mudar. Uvijek bi saslušao dječaka te mu davao brojne savjete.

Zadnja tema razgovora bili su školski nasilnici. Dječak je bio ljutit na Rudija jer su savjeti o suprotstavljanju samo pogoršali situaciju.

Rudi ga je, kao i uvijek, saslušao o tegobama koje ga muče u školi i obitelji te ga uvjerio da je sve to dio većeg plana. Što god bi Rudi izrekao, dječak je upijao.

Rudi je ipak bio star tisućama godina, lagano putujući od kuće do kuće. Vidio je već sve vrste nasilnika svih boja i oblika. Dobro je znao o čemu govori.

“Uvijek pobjeđuju strpljivi” – kazao bi Rudi, “koji ne čeznu za trenutnim zadovoljstvima, već oni, koji gledaju daleko u budućnost.”

Dječaka su smirile Rudijeve riječi, ali mu se nije sviđao plan. Dječak je morao kroz sljedećih mjesec dana izazvati nasilnike još tri puta. Treći, ključni put, kada će njihova strast biti najveća, doveo bi nasilnike do dvorišta gdje se nalazi Rudi. Dječak vidljivo potresen, obrisao je suze, stisnuo zube i odlučno se krenuo spremati za sljedeće suprotstavljanje.

Dječak je u svojim pokušajima očekivano nastradao još dva puta, no Rudi bi ga uvjerio da suzbije trenutnu bol, jer uskoro će problem biti riješen zauvijek.

Prolaskom vremena, Rudi je poprilično narastao te je krajem mjeseca stajao visok metar i pol.

Sve je bilo spremno. Došao je ključan dan. Zadnje suprotstavljanje.

Dječak je strahovito brzo trčao prema Rudiju s nasilnicima odmah za njegovim petama. Pri dolasku do dvorišta, dječak se brzo sakrio u obližnje grmlje. U tom času, Rudi je otvorio svoja vrata. Nasilnici su potrčali u njega, misleći da je tamo pobjegao dječak.

Dječak nije nikada vidio otvorenog Rudija te prilasku vratima vidio je unutra apsolutnu crninu s deračinom nasilnika kako uzvikuju dječakovo ime. Rudi, primijetivši dječaka, naglo je zatvorio svoja vrata te su glasovi nestali kao da nikada nisu ni postojali. U tom času Rudi je narastao za cijeli metar.

Šokiran ovom pojavom, dječak je shvatio da je Rudi pojeo nasilnike.

Negdje kroz sve interakcije dječaka i Rudija, dječak je zaboravio da je on njegov imaginarni prijatelj. Sada je znao da je stvaran.

Prije nego je Rudi imao priliku smiriti dječaka, on je pobjegao. Nije dolazio Rudiju puna tri dana.

Četvrti dan dječak je posjetio Rudija. Zanimalo ga je kako je narastao u prethodnih mjesec dana.
Rudi je objasnio kako je pojeo obližnje kućne životinje ne bi li bio dovoljno velik i jak za nasilnike. Ali nedostajao je još jedan korak.

“Dobro znaš zašto sam ovdje. Slušam tvoju bol od kada sam bio visok svega par centimetara.” – kazao je Rudi.

“Zbog roditelja.” – reče dječak kroz plač.

Obrisavši suze, dječak je odlučno stisnuo šaku i otišao po roditelje ne bi li im pokazao novu sobu sa stražnje strane kuće. Kada su se vratili, Rudi je već čekao otvorenih vrata te su roditelji ušli unutra.

Rudi je narastao još dva metra. Malo mu je nedostajalo da preraste cijelu kuću.

“Što će sada biti s tobom?” – pita dječak.
“Ostat ću ovdje dok ne prerastem kuću, nakon čega se ponovno rađam kao pukotina na drugoj.” – reče Rudi.
“Uzmi i mene” – kaže dječak.

Što Rudi i učini te zajedno nestanu.

Tančec

 


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape