The Ottoman Lieutenant (2017)

ŽANR: drama/romansa/ratni
REŽIJA: Joseph Ruben
SCENARIO: Jeff Stockwell
ULOGE: Michiel Huisman, Hera Hilmar, Josh Hartnett, Ben Kingsley
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 106 minuta

Ljubavne melodrame su filmovi koji posebno dobro funkcionišu kad im radnju stavite u pozadinu nekog rata, jer to daje priliku za dodatni razvoj likova i njihove ljubavi, koja obično pređe u tragediju. Dodate li tome i to da likovi potječu iz različitih sredina, različite su boje kože, religije, dolaze iz suprotnih zaraćenih strana i eto ga. Dobijate instant hit koji bi trebao prouzrokovati pravu buru emocija, pokoju suzu i snažan zagrljaj voljene osobe.

Ove godine smo dobili dvije ljubavne melodrame koje su smještene u isti vremenski period i obje se bave istim pitanjima, genocidom Armena od strane Turaka 1915. Barem tako kažu kritičari i šira javnost.

Otomanski poručnik (The Ottoman Lieutenant, 2017.) je simpatičan film, prepun mana, ali ima i pokoju vrlinu koja ga izvlači. To je najnoviji film redatelja Josepha Rubena, čovjeka koji je vrhunac svoje karijere doživio ’90-ih godina prošlog stoljeća, a za čiji scenario je zadužen Jeff Stockwell, čovjek koji se ne može pohvaliti nekim iskustvom u scenarističkim vodama, te je on možda i najslabija karika ovog filma.Ljubavna je to priča o mladoj medicinskoj sestri Lillie, Amerikanci koja potječe iz bogate porodice i prepuna je ideala i pravi je buntovnik, i mladog turskog vojnika, poručnika Ismaila, čovjeka koji je vojnik protiv svoje volje jer je to porodična tradicija. Zabranjena je to ljubav, barem u to doba, smještena u područje istočne Anadolije, između kršćanke i muslimana u samo praskozorje Prvog svjetskog rata.

Sam film je kritiziran i osuđivan zbog toga što zanemaruje genocid nad Armenima i svodi ga na djela nekoliko odmetnutih vojničkih grupa koja iz čiste mržnje ubijaju armenske civile, radi čega Ismail staje u obranu Armena. Mišljenja sam da je akcenat na ljubavnoj priči, barem je trebao biti jer je u pitanju ljubavni trougao između već spomenutih aktera i američkog liječnika u udaljenoj misiji u toj anadolskoj zabiti, radi čijeg je govora Lillie i odlučila doći tu.

Tu leži najveća mana filma, jer je sam taj trougao ostao neiskorišten, likovi Ismaila i Lillie su fino riješeni, njihove borbe i previranja, mada su neke scene mogle biti skraćene kako bi se bolje razvio njihov odnos i trebalo se malo poraditi na drugim likovima, ako ne i izbaciti neke likove. Recimo lik sjajnog Bena Kingsleyja je mogao biti izbačen i dobilo bi se na prostoru za karakterizaciju drugih likova. Ovako je sjajan glumac potrošen na totalno sporednu i na kraju nebitnu ulogu. Lik Judea, kojeg glumi Josh Hartnett je takođe prilično neiskorišten jer ga se moglo spojiti s likom dr. Woodruffa i dobili bi puno više.

Ima tu još podosta scenarističkih promašaja kao što su glupave rečenice prilikom objašnjavanja rata i ratnih događaja i odnosa između Armena i Turaka, ali hemija između Michiela Huismana i Here Hilmar je ono što izvlači film.

Sjajna fotografija i prizori Kapadokije u kojoj je sniman film, kao i Rubenova režija su također veliki plusevi. Manjak karakterizacije i razvoja radnje u smislu da se ne zna šta iskoristiti i u kojem pravcu ići su ono što kvari opći dojam filma jer se moglo poraditi na tome. Bilo je materijala.

Većina će zanemariti to i prepustiti se užitku u ljubavnoj priči mlade medicinske sestre i vojnika, pa vam savjetujem da ga pogledate u nedjeljno popodne. Nemojte tražiti Engleskog pacijenta (The English Patient, 1996.), koji je ipak najveća melodrama ovog tipa ikad snimljena ako mene pitate ili Studengoru (Cold Mountain, 2003.), već smanjite kriterije i uživajte u prizorima Kapadokije i zabranjenoj i nevinoj ljubavi.

Mirnes Alispahić


Mirnes Alispahić

Mirnes je običan tip koji želi da bude pisac jednog dana kad poraste. U međuvremenu se trudi i vježba, a to možete pročitati na ovom sjajnom  portalu. Napiše ponekad i nešto u svojoj kolumni. Pravi se pametan. I  ima bijelog zeku crvenih očiju. I ovo je napisao u trećem licu. Ko još  piše o sebi u trećem licu? Ne budite stidni i pošaljite mail sa sugestijama, kritikama, prijetnjama. 21. je stoljeće. Gay stop. Nemoralne ponude stop. Hvala na čitanju i do sljedećeg čitanja budite mi pozdravljeni gdje god da ste.

P.S. Jesam li spomenuo da imam uvrnut  smisao za humor?

Comments

komentari

Protected by Copyscape