What goes around…

Oduvijek sam vjerovala u karmu. Nekako, uvijek sam mislila da neki balans mora da postoji. Da se sve završi tamo gdje je počelo. Da se sve vrati odakle je krenulo. Tako mi jedino izgleda fer, u suprotnom, mnogo toga gubi smisao.

Informacije uvijek kruže, čak i kad to ljudi ne žele. Možete usporiti njihovo kretanje, ali ih ne možete zaustaviti. Čuli ste, čujete i čućete odgovore na pitanja koja niste postavili. A pitanja, koja niste postavili, su razna. Od sadržaja nečijeg digestivnog trakta, do sadržaja nečijeg dosjea.

I kako teče ta lavina nepotrebnih, zaglupljujućih informacija, tako se provuče i poneka koja vam je potrebna. Na bilo koji način. Čak i ako je to samo da vam vrati dušu na svoje mjesto. A ko bi to bolje uradio od saznanja da je neko, ko vam je uradio nešto zlo, pao tako nisko gdje vi ne možete ni pogledati? Da mu se vratilo sve što vam je uradio, s besramnom kamatom? Vjerujte mi, ništa ne može tako da vam vrati vjeru u neku višu pravdu. U balans. U fer igru.

Jer jedino fer igra vrijedi, zar ne? Da li ispadam zla zbog toga?
Karta za raj je skupa, ali da li se zaista kupuje težeći ka savršenstvu?
Ja vjerujem da je bitniji balans.

Toliko moralnih načela nam se podmeće, a mi ih nesvjesno prihvatamo i živimo po tim navodnim pravilima. Niko nas ne pita da li to stvarno želimo, da li to hoćemo, ubjeđeni da je tako ispravno, ni sami više ne preispitujemo svoje želje.

Nesvjesni da to nije život, svako zadovoljstvo na koje nismo naučeni da treba da uzmemo, mi odbijamo. Svaku želju koja ne ispunjava ta moralna načela, mi gušimo. A ako nam se koja omakne, i ispuni, odričemo je se i pravimo da je nismo ni poželjeli. Ne želim to sebi. Želim fer igru. Što mi se da, želim da vratim, a što mi otmu, želim da im bude oteto. Krivite me. Osudite me. Razapnite. Spalite. Nisam loša, ni zla. Želim im samo ono što su mi pružili. I kad vidim da su to i dobili, biću zadovoljna.

Ne vjerujući da život sve vraća i da karma postoji, nećemo je ni sresti. A njeno odsustvo pruža veće nezadovoljstvo nego kršenje nametnutih, moralnih pravila. Ako nešto pruža zadovoljstvo, ne mora značiti da je grijeh. Može, ali ne mora.

Zadovoljna sam kad dobar čovjek uspije. Zadovoljna sam i kad loš čovjek padne. Zasuze mi oči svaki put kad vidim da se nečiji trud isplatio. Dira u dušu. Izvlači emocije na površinu. I iste emocije izađu i kada vidim da je neko upao u rupu koju je drugome kopao. Zašto da ne? Tu mu je mjesto. Njena bol bila mi je draga isto koliko je boljela ona koju je nanijela meni. Neka je boli. Zaslužila je. A svi treba da dobijemo ono što smo zaslužili. To je priroda. To je karma. To je normalno.

I zato, krivite me, osudite, razapnite i zapalite, ali priznajte. Isto mislite.
What goes around…

Khaleesi


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape