Rastanak

Ti odlaziš.
I zamalo mogu udahnuti tvoje: “zbogom”.

Kao strijela padaš,
koja nikad nije odapeta.
I vidim te kao datum,
zaokružen na kalendaru,
koji nikad nećemo dočekati.
Ali vidjet ćeš,
neće to biti samo moja bol
I neću samo ja plakati,
kad osjetim da me prestaješ voljeti.
Kad osjetiš, da te prestajem voljeti.

Zato dobro biraj oproštajne riječi,
kad odlučiš da je moje prisustvo tebi previše.
Promisli, dobro promisli,
jer povratka nema.
Udišem taj rastanak kao hladnu struju
i stavljam amen na prešućenu ljubav.

Nemam vremena da ti ispričam bol.
Ni snove koje sam za nas sanjala.
Ti odlaziš, a ja zamalo mogu udahnuti
prašinu iza tvojih koraka.
Na kraju dala sam ti sav svoj život,
ali ni moje sve tebi nije značilo.
Pošutjet ću, suzdržati se da ne opsujem,
jer ništa od tog neće biti važno,
kad me prestaneš voljeti.
Kad te prestanem voljeti.

Ostavi me kao otvorenu ranu,
da iskrvarim sve što osjećam.
Obriši svoju krivnju o moju haljinu
i okreni se kao stotinu puta do sada,
onako kako si radio,
svaki put kad sam pala.

I ne! Ja nisam okrutna!
Samo te boli što progovaram istinu!
Uloge smo zamijenili,
postajem krvnik onom kog sam voljela,
i hladan spomenik od svjetlosti
da te podsjeća na grubost.

A opet, zašto da to spominjem?
Zašto da prizivam zlo?
Neće to ionako ništa značiti,
jednom kad me prestaneš voljeti.
Jednom kad si priznam,
odavno to nismo više mi.

Marija Klasiček


Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica portala Amazonke.com i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

Comments

komentari

Protected by Copyscape