Čupavice moja…

Poljubio ju je u čelo i rekao-  “Znaš li ti moja mala čupavice, koliko je potrebno za sreću?”
Gledala ga je zbunjeno i tiho progovorila- “Ne znam.”
“Eh, vidiš ja znam!”
Ugledao je ogroman izlog i rekao joj: “Vidiš li se?”
“Gdje?”- zbunjeno je pitala.
“Eto, u tom izlogu! Vidiš li crte svog lica? Vidiš li anđela u sebi?”

Ona se zacrvenjela, i spustila glavu.

“Hej malena?! Čemu to? Podigni glavu i dobro se pogledaj!”- nastavio je milujući vlasi njene bujne crne kose. Gledao ju je i pričao joj- “Čupavice moja najljepša. Pokušavam uporno da ti objasnim koliko je malo potrebno za sreću. Pokušavam da ti objasnim koliko si mi bitna, pokušavam da ti crtam osmijehe, pokušavam da te volim. Zašto se duriš?”- upitao je. A ona, suviše tiha i nježna reče- “Ma ne durim se, ne bježim! Volim te, ali ne mogu da vjerujem koliko si stvaran i drugačiji. Odakle si sišao? U stvari s kojeg god planeta da si mi došao, počašćena sam! Budi tu i nemoj me razočarati!”

Sve što je njemu oduvijek trebalo, bila je ona. Njegov štit i mač! Tražili su se dugo, ona na jednoj strani, on na drugoj. Uvijek među pogrešnima boraviše, pozdraviše bezbroj propalih trenutaka koje proživješe s onim ljudima s greškom. I sretoše se!

Bog je htio da se njihove jednostavnosti slatko zakompliciraju.  Bog je htio da njihovo čekanje uz zvijezde, mjesec i molitvu bude najslađe. To jest dugo trajalo, ali isplatilo se. Danas, njihova priča koja se ogledala u onom čudnovatom izlogu krunisana je brakom. Danas su muž i žena! Danas su kofere do vrha napunili srećom, a dom ljubavlju. Primjer su ljubavi koja je opstala u ludom svijetu i još luđim ljudima. Primjer su duše i tijela u jednom.


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape