Muške suze kao apstraktni pojam

Sjedim i vrtim cigaretu među prstima. Neki mi je teški tjedan iza leđa a i ove vrućine su lagano postale nesnosne. Možda se po prvi put istinski veselim jeseni? Ne znam. Nervozan sam i ljut istovremeno dok me drži neko lijeno i tugaljivo raspoloženje. I to već nekoliko tjedana. Na van glumim kako sam dobro, jer jbg čim kao muško pokažeš da te nešto muči odmah si papak. Ne bi čovjek vjerovao, a ja mislio da sam ljudsko biće? Koji zajeb.

Zašto je muškarcima zabranjeno pokazivati emocije? Zašto učimo dječake da ne plaču, da je to slabost? Ionako se svatko od nas rasplače s vremena na vrijeme. Zabrinem se više za one koji nikada nisu plakali, je li s njima sve u redu?

Žene su većinom dvolična stvorenja. I kažem to otvoreno. Vama je zapravo drage moje dozvoljeno da plačete i da rasipate svoje suze stalno i posvuda i kako vam se hoće. Sukladno vremenskoj prognozi i stanju u ekonomiji. Nitko vam to ne zamjera iako je iritantno. Ali ako muškarac zaplače on je automatski papak i kao takvog ga zaobilazite kao vampir bijeli luk.

Suze nisu slabost. Suze su normalna fizička reakcija na nešto što nam je neopisivo teško i bolno. I u takvim su situacijama poželjne jer tijelu donose olakšanje. Ne mislim da trebamo plakati zbog svake sitnice, iako ste vi kao krhkiji spol svoje suze dovele do savršenstva.

Znate manipulirati emocijama toliko da bude strašno. Emotivne ucjene su nešto što je toliko opasno i okrutno da bi trebalo zakonom biti zabranjeno. I osobno se bojim ljudi koji umiju tako manipulirati. Smatram da nešto s njima nije u redu i da su pomalo psiho nastrojeni.

Žene na muške suze gledaju kao na apstraktni pojam, a muškarci kao na izgovor za podjebavanje.

Dok znanost za nas papke kaže da smo biološki predodređeni da plačemo manje i kraće od žena. I to sve zbog testosterona koji regulira razinu prolaktina u organizmu. Prolaktin je hormon koji se inače nalazi u majčinom mlijeku i koji dovodi do lučenja suza. Nisam detaljno proučavao kako to funkcionira, ali eto i priroda misli da smo papci ako plačemo previše.

Makar smo genetski predodređeni da možemo mnogo dulje i mnogo kompleksnije jecati od žena. Iako moram priznati da nikad nisam nijednog frajera zatekao da jeca. Suze sam vidio i nisam se nad njima zgražao, bilo bi to dvolično od plačljivca poput mene.

Mislim da se nad muškim suzama ionako najviše zgražaju žene i bezosjećajni frajeri kojima je sve ljudsko ionako strano. Nazovite me sad slobodno seronjom, ali to je moj osobni stav. Muškarci misle da će zadržati autoritet ako ne pokazuju suviše emocije, dok u naravi zapravo ispadaju hladni i bešćutni.

Postoje naravno mjesta gdje suze nisu dozvoljene ni pod razno. Mislim da u poslu svi trebamo stisnuti zube i progurati stresan dan, ne slaganje s kolektivom ili nadređenima i jednostavno očvrsnuti. U poslu zaista plaču samo papci i emotivno nestabilne osobe. Ovdje ne govorim o mobingu, njega nitko ne smije tolerirati ni pod koju cijenu i treba prijaviti. Ali ni to suze neće riješiti, već suočenje s problemom.

U svoja četiri zida mislim da svatko ima pravo zaplakati i olakšati si dušu i isto tako ga zbog toga nitko ne bi smio osuđivati.

Znam da me pokoja suza neće učiniti manje muškarcem, ali da ću zbog emotivnosti naići na osudu posvuda i često i da će me to pratiti kroz život – da i toga sam svjestan. Ali mogu s time živjeti. Na kraju dana i ja sam samo čovjek, ma što god drugi mislili o tome.

Marin


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape