Kako sam (zamalo) postao superjunak, a onda se razočarao i otišao na ugradnju auspuha…

Kako sam (zamalo) postao superjunak? Suprotno uvriježenom mišljenju da se superjunakom postaje tako što te nešto radioaktivno ujede ili upadneš u radioaktivnu materiju, niti me je šta ujelo niti sam upao u radioaktivnu materiju. Što se sarajevskih ulica tiče, nema nikakvih radioaktivnih živuljki, osim gladnih pasa lutalica, ali teško da ćeš od njih postati superjunak. A možeš nagaziti samo na nečiji krvavi higijenski uložak i ograjisati ili stati na pseće govno pa da se čudiš što ti se ljude smiju i začepljavaju nos dok prolaze pored tebe jer ti trag smrdi na kilometre.

Kod mene je sve počelo tuširanjem. Običnim tuširanjem gdje sam se već po treći put sapunjao i trljao, sapirajući i zdrav sloj kože, kada sam osjetio nešto. Opa. Izgleda da sam konačno dobio ta legendarna balls of steel. Nema drugog objašnjenja. Postajem superjunak sa jajima od čelika, poput onih šaolin svećenika. Postat ću borac za pravdu koji će noću lutati gradom u posebnom kostimu sa posebnom korpicom s prednje strane za moje nove čelične ljubimce. Kriminalci, sada ćete okusiti okus pravde… Ne, totalno loš slogan za jednog superjunaka, makar on dolazio iz Sarajeva.

Pipam dalje. Stani malo. Ipak nisu jaja od čelika. A taman sam se obradovao i pomislio da sam rekao zbogom kupovini brijača jer kako dlake da rastu na čeliku? Hehehe. Ako nije čelik, šta je onda? Znam, dobit ću treći tes… Ne, ni to nije normalno. A onda šok, nevjerica. Nema šta drugo biti.

Sjedam u kadu, život mi prolijeće pred očima: prve gole slike u Vročem kaju, prve krađe jabuka po mahali i batine zbog istih uz neizostavno: „Nemoj, stari, neću više nikad“, dok vojnički opasač pjeva svoju pjesmu oko mršave guzice, one velike sise nastavnice engleskog iz petog razreda (ili bijaše šesti?), prvi traljavi poljubac.

Zovem urologa, zakazujem sastanak. Odlazim na Google. Nakon 15 minuta istraživanja imam 79 dijagnoza, od toga su 32 hronične i neizlječive, od 14 ću definitivno umrijeti i nema mi spasa, a 8 ih govori da nemam duže od sedam dana života. Dobio sam 662 simptoma koja do tada nisam imao. Možda čak i neku bolest, još neotkrivenu. Proklet bio Google! Proklet bio!

Da li je rano da počnem pisati testament? Nema mi druge. Srećom, nemam puno stvari pa sam sve završio u glavi za nekoliko minuta. Kolekcija pornića ide jednom prijatelju, onom vječitom samcu. Ostali filmovi idu drugom. Ostalo ću nekako podijeliti. Brišem historiju pretraživana i čistim mobitel. Nikad se ne zna.

Na poslu mi govore da bih mogao proći i digitalni pregled prostate. Digitalni? Prstima? Molim? Jao, živote moj neopjevani. Pa zar mi nije dosta što će mi se neki tip igrati sa porodičnim nakitom, još i prst da mi gura u kloaku. Šta ako su prsti? Dva? Možda su debeli. To ti praktično dođe kao da me je posjedovao. Otići ću kod urologa strejt i vratit ću se u majici duginih boja spreman za paradu ponosa.

Na pregledu, dok me doktor ispituje i pregleda, gledam u njegove prste, u potpunosti ignorišući njegov glas kojim mi smireno objašnjava situaciju. Pa dobro, i nisu toliko debeli. A i kratki su. Znam. Zamislit ću da imam temperaturu i da je to samo čepić u pitanju. Šta je? Smiješno vam, ha? Pitajte majke kako su vam mjerile temperaturu kad ste bili mali. Sad vam nije smiješno, ha?

Nekako preživjeh moje testise u rukama drugog muškarca. Kloaka mi ostade netaknuta. Ispade da prostata nije trebala pregled. Ali svejedno. Testisi u rukama drugog muškarca. Brrrr. Bljuv. Tu sad slijedi ono ribanje i suze pod tušem u položaju fetusa koje opisah u prethodnom tekstu. I ono silno zujanje po gradu sa nesuđenim generacijama mog potomstva u džepu sakoa, na mračnom dnu plastične posudice.

            Ispod tuša gledam u svoje porodične dragulje. Doktor mi je rekao mora se pod nož. Zbunjeno gledam u opremu. Kako li to izgleda? Mislim, da li hladno otfikare ono jedno truhlo? Odvoje ga kao onaj žele na Topsu? Zašiju? Otvore? Isisaju? Kako to dođavola izgleda? Šta ostane? Šta ako otfikare pogrešno? Ili sve iz korijena srede? Živote, jogurtu prokisli. Stalno neke dileme, nedoumice, kolebanja.

            Ipak nisam postao superjunak. Nije mi preostalo ništa drugo nego da ugradim auspuh, ali o tome drugom prilikom.

Mirnes Alispahić

 


Mirnes Alispahić

Mirnes je običan tip koji želi da bude pisac jednog dana kad poraste. U međuvremenu se trudi i vježba, a to možete pročitati na ovom sjajnom  portalu. Napiše ponekad i nešto u svojoj kolumni. Pravi se pametan. I  ima bijelog zeku crvenih očiju. I ovo je napisao u trećem licu. Ko još  piše o sebi u trećem licu? Ne budite stidni i pošaljite mail sa sugestijama, kritikama, prijetnjama. 21. je stoljeće. Gay stop. Nemoralne ponude stop. Hvala na čitanju i do sljedećeg čitanja budite mi pozdravljeni gdje god da ste.

P.S. Jesam li spomenuo da imam uvrnut  smisao za humor?

Comments

komentari

Protected by Copyscape