Nela Baričević: Tebi…

Želim ti da svaki svoj nedostatak kojega eventualno vidiš, ili u budućnosti primijetiš, prihvatiš kao dio sebe. Postoje ljudi koje će tvoji nedostaci privući u određenom periodu tvoga života. Vjeruj.

Možda nema jednog princa, ili ga barem još dugo neće biti. Pusti sada to. Bitno je njegovati odnose, upoznavati ljude i njihov način reagiranja na situacije te proučavati sebe i svoje emocije kroz odnose s njima. Taj zadatak ispunjavaj!

Ma neka ti ponekad i padne na pamet pogriješiti pa potom stati pred ogledalo i ne voljeti odraz u koji gledaš. Tada definiraj točku u kojoj je krenulo krivo. Tada pronađi tu grešku u koracima. Tada hrabro kreni ispravnim putem dalje.

Ne trči pred rudo. Koračaj umjereno, ali opušteno i svijet će ti sići na dlanove.

Možda bi kao prvi korak trebala pred sebe postaviti zadatak pomirenja s odlascima. Ključ tvoje snage leži u odbacivanju nesuvislih strahova. Pri tom, nikome ne dopusti da ti ubije ljubav prema bojama, tada u tebi ubija entuzijazam i uopće okus koji za tebe ima ovaj svijet.

Trči za svojim bitkama, ali nikada, dakle, brže no što te tvoji najbliži mogu pratiti. Budi u svojoj neovisnosti sigurna toliko da se uvijek imaš kome vratiti te istresti kamenje sa svoga srca. Sigurna toliko da imaš kako rame na kojemu možeš pustiti suze da slobodno teku, tako i lice za osmijeh. Lice i rame neka budu jedno. Znaš, dobit ćeš katkad i manje no što daješ, ali svijet voli balans, a ovaj pred tobom još uvijek sam održava. Nemoj ga sputavati!

Pogled svojih očiju ne usmjeravaj unazad. Shvati, kasno je. I prekasno za svakodnevno bježanje. Ti nisi više ono dijete od tek koju godinu. Ono dijete je sada dio tebe. Taman koliko treba biti.

Malena, ne zaboravi – djecu je teško obuzdati. Ne dozvoli toj djevojčici da uzme maha. Svejedno, sačuvaj osmijeh na licu, vedrinu u srcu i pogled neobičnih očiju.

Pohrani u sebi bivše ljubavi, prijatelje, svoje najdraže koji su se otisnuli na jedno drugo, nepoznato ti, putovanje i katkada mislima kao tek probuđeni leptir sleti na taj Cvijet Sjećanja tek toliko da im mahneš.

Opusti tu omču, neka stane grč. Garantiram ti – nema te situacije u kojoj je na prošlost dobro gledati kao na jedinu ruku spasa. Pamti da ide oko za oko, zub za zub… ali tek na papiru. Život često ne trpi crno-bijele poslovice, kao što nas nikada ne nagradi takvim situacijama.

Pametno u život kao do sada! Samo nijansu hrabrije. Samo nijansu odlučnije. Riješi se straha, koji indirektno guši tvoju slobodu.

I za kraj, srećo moja, zapamti da, kako s drugima ne bi gradila tek kule od pijeska, prvo moraš naučiti biti sama sa sobom. Naposljetku, jedina, uistinu jedina, osoba s kojom ćeš provesti cijeli život si ti sama.

potpisuje N.B. (Nela Baričević)


Nela Baričević

Vjerujem da ste to već masu puta čuli, no ja Nela, uglavnom udobno skrivena iza svojih inicijala, zbilja pišem od kada znam za olovku u svojoj ruci. Uostalom, zbog ljubavi spram pisane riječi diplomirah novinarstvo. Paralelno pisanju dužih djela, uživam pišući kraće priče kako za kolumnu koju upravo čitate, tako i za različite natječaje. Jedan me od njih odvodi u Otzenhausen gdje širim svoj krug zaljubljenika u književnost. U stvaranju su mi, osim olovke, temeljno oruđe osjećaji i sjećanja. Kažete od njih se ne živi? Slažem se. Ne živi se od njih, već zbog njih… Ne vjerujete li, zavirite u moja ispisana lutanja na FB stranici koju vodim, a naći ćete ju upišete li: “potpisuje N.B.”

Comments

komentari

Protected by Copyscape