Zašto se muškarci plaše jakih žena?

Pitate li se zašto je vašem suprugu toliko potrebna kontrola nad vama? Zašto on ima tu suludu ideju da vi trebate njega da slušate, da ga stalno pitate za mišljenje, da vam jedino ono što on kaže treba biti važno? Zašto mu smeta da radite i imate svoj novac?

Naizgled glupa pitanja zar ne? Međutim ona itekako trebaju biti postavljena pošto je ovakvih situacija kod nas stvarno na pretek. Znate, sad ću malo skrenuti s teme ali dobro, kada sam počela pisati ovu kolumnu nisam imala pojma šta ću u njoj sve obuhvatiti i da budem iskrena svaki put kad sjednem pisati ja pojma nemam o čemu pišem.

No onda me neka situacija iz stvarnog života trgne i da mi ideju o kojoj bi trebalo da pišem s nadom da ću nekoj od vas možda pomoći ili barem skratiti dan. Dakle danas sam se dotakla teme „Da li se muškarci plaše žena“? Ovdje kod nas u ovoj propaloj i zaostaloj zemlji još uvijek vlada onaj primitivni mentalitet, da žena treba da je zatvorena u kući s djecom oko sebe i s gomilom poslova za koje joj niko nikada neće reći ni hvala.

Kako vrijeme odmiče, postalo je ustaljeno da žena radi i zarađuje. E sad tu dolazi do pojave prve kontradiktornosti, njezin muž želi da ona zaradi platu no u isto vrijeme on ne želi da ona nije kod kuće. Idealna bi kombinacija bila da ona radi od kuće jer tako bi imao i pare i jare. Prvo plata a drugo ona ne ide nikuda. Da, naš primitivni muškarac ne želi da mu žena ide ikuda. Ono u fazonu žena je glupa ako negdje ode jer zajebaće nešto, pošto on naravno je daleko iznad i on zna da racionalno rasuđuje. Ako ide na posao, znači da ga vara. Ono strašno ona ima tamo kolege i svi samo čekaju nju da se ona pojavi pa da sa svakim pojedinačno ili grupno flertuje. Muški je mozak stvarno interesantan i strašno ograničen zar ne?

Ako već pristane i bude toliko dobar da joj „dopusti“ da ima posao, biće strašno izbirljiv u njegovom odabiru. Obično su svi poslovi za kurve te se još i naljuti kako joj je uopšte moglo pasti na pamet da „njegova žena“ se spusti na taj nivo i zarađuje na nekom takvom mjestu. Slastičarnica – ne dolazi u obzir, konobarisanje – nipošto, pumpa – nema šanse, kancelarija – previše muškaraca, komercijala – opet previše muškaraca, trgovina – previše kontakta s nepoznatima i tako u nedogled. No da mi tu skinemo maske i budemo iskreni, u čemu je zapravo caka?

Muškarci su kukavice. Kratko i jasno. Plaše se ženske samostalnosti, plaše se njezine nezavisnosti i sposobnosti. Dok god žena zavisi od njega to je u redu, s tim može da se nosi ali on zna da onog trenutka kada ona bude bila dovoljna sama sebi on ne može da radi šta hoće. Lako je sprovoditi svoju volju, prijetiti i ograničavati onoga ko ovisi o tebi, no onoga ko sam plaća svoj hljeb i krov nad glavom ne možeš dirati. Lako je istresti se na nesretnici koja sama sjedi kod kuće s djecom, kojoj je posao kuća i koja nema svog novca. Lako je njoj prijetiti te zalupiti vrata pred nosom i otići. Zamisli da to uradiš ženi koja je samostalna? Ma poslala bi te u tri lijepe! Baš me zanima koliko bi tada bio „jak“ i da li bi se usudio biti takav kreten?

Onda ima tu i pitanja muškog ponosa. Za neke je poniženje da je žena uspješnija od njega samog. Svjestan njezine inteligencije i sposobnosti iskorištava je kada je njemu potrebna no onog trenutka kada bi ona da raširi svoja krila on ih brže-bolje potkreše, jer šta će jadan, bilo bi to poniženje.

Nažalost muškarci i dalje hrane svoj ego ženama. Što mu je žena „pitomija i poslušnija“ to je on „veći“ muškarac. Naravno tu se podrazumijeva da on radi što mu je volja, jer to je također jedna od pokazatelja njegove silne veličine. Mislim kako da se drugačije iznaša pred društvom ako situacija nije takva? Kako bi to samo izgledalo da su on i njegova žena ravnopravni, da on mora da pospremi za sobom, ne daj Bože opere suđe ili spremi ručak? Mislim kakvo bi to samo bilo poniženje.

Naravno ovo se ne odnosi na sve muškarce, ne generalizujem. Međutim, nažalost, veći dio je baš ovakav kako sam navela. A pošto živimo u državi u kojoj vlada bezvlašće, u kojoj Konvencija za osnovna ljudska prava i ravnopravnost nemaju primjenu, zemlji koja je hiljadu svjetlosnih godina u zaostatku za ostalim svijetom, tu se sve može i tu je sve kako ne treba. A moglo bi biti tako lijepo, zar ne? No onda ne bi bio „muškarčina“? Šteta što si toliko „Balkanac“, jer muškarcem te ne čini idiotizam, već karakter.

I tačka.

Aleksandra Bursać

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...