Istina ili laž

ZLI LJUDI LAŽU, A DOBRI GOVORE ISTINU.

Prisežete li da ćete govoriti istinu i samo istinu i ništa osim istine?

Postoje li tzv. “bijele laži“ koje govorimo drugima kako bismo zaštitili njihove osjećaje? Spadaju li u tu skupinu i laži kojima želimo zaštiti svoje osjećaje? Što je s onim kada malo uljepšamo istinu tako da izbacimo pokoji detalj i nadodamo koju sitnicu u opisu kako bi ispala bolja priča? Svi mi imamo onu jednu osobu kojoj se uvijek baš nevjerovatno sve poklopi, koja je imala najzanimljivije ljetovanje s milijun dogodovština, a eto baš nju je i njezin inače muževan dečko zaprosio na najromantičniji način (nevjerovatno, on je točno znao da treba posuti sobu s 1423 latice jer to odgovara broju dana koliko se poznaju, obukao majicu koju je nosio toga dana kada su se sreli, montirao film o zajedničkoj vezi, a ona ni u peti nije imala slutnju da će ju zaprositi).

Ja sam odrasla u jednom potpuno drugom svijetu. Moji roditelji, inače nepopravljivi idealisti, smatrali su da treba uvijek, pod svaku cijenu, bez iznimke, u svako doba dana i noći, govoriti istinu. Kad kažem, bez iznimke, mislim stvarno bez iznimke. Čak kad sam kao desetogodišnje dijete pala s visine na leđa, nakon što su me uplakanu odveli na snimanje kralježnice, moji su mi roditelji rekli kako mi doktori ne žele reći, ali ja moram znati istinu: možda više nikada neću moći hodati. Iako sam se nasreću potpuno oporavila, takvim i svim drugim istinama (npr.“crnim“ istinama kao što su „ne stoji ti ta majica“) oni su ispunili moje odrastanje i ja sam jednostavno večinu svog života provela u uvjerenju kako samo zli ljudi lažu, a dobri govore istinu.

I tako bih ja prijateljici kada me pita „Kakva mi je nova boja kose?“, u nemogućnosti da slažem ili na lukav način zaobiđem istinu, počela govoriti kako sigurno ima i gorih promašaja, a da bih poboljšala situaciju, počela bih nabrajati svoje promašaje u životu i uvjeravati je da je meni gore nego njoj. Kava bi, naravno, završila zajedničkim suzama.

A da ne spominjem kako sam se osjećala kada bih posumnjala da netko ne govori istinu. Ja bih bila potpuno izvan sebe, čudila bih se i s nevjericom si postavljala pitanje: „Kako je moguće da mi netko od bliskih ljudi laže?“ , ljutila bih se i smišljala kako da svima ukažem na tu nečuvenost.

Nakon gotovo 27 godina i ja sam shvatila kolike prednosti i olakšanja donose pravilne upotrebe tih bijelih laži o kojima svi govore. Umjesto šoka i nevjerice koje su inače u meni izazivale, polako sam počela prihvaćati bijele laži kao dio života. Shvatila sam da svijet ponekad možemo napraviti ljepšim mjestom za sebe i za druge ako baki kažemo da smo došli kod nje jer smo je željeli vidjeti, a ne zato jer su nam ostale slušalice kod nje, ako ženi koja je nazvala zbog ankete slažemo da smo baš krenuli na važan sastanak, ako u vlastitoj dogodovštini izmijenimo poneki detalj kako bismo nasmijali društvo… Smijeha je danas ionako premalo, i na ljude koju su sposobni nasmijati i zabaviti svojim pričama treba gledati kao na svojevrsne umjetnike. To ne može svatko. A ne radi li i književnost upravo to? A književnost je umjetnost.

Imam osjećaj da sam s prihvaćanjem tih bijelih laži sebi omogućila da više uživam u životu. Sada znam da one postoje, ali ne živciram se radi toga već se veselim u njihovom otkrivanju. One su usađene duboko u ljudsku prirodu, svatko od nas ih ponekad koristi, netko spretnije i kreativnije, netko malo manje, ali smatram da uopće nisu nešto loše kada svi iz njih profitiraju.

Ponekad, kada sam loše volje, čini mi se da me susret s onom veselom prijateljicom s početka priče kojoj uvijek sve ispadne savršeno u životu samo još više utuče jer „jednostavno nije fer da je njoj tako dobro, a meni grozno“. No, onda shvatim da nam je svima podjednako dobro ili podjednako grozno, ovisno kako gledaš na stvari. A te osobe kojima je uvijek sve super su one od kojih najviše možemo naučiti, jer one izvlače ono najbolje od života i u tome pronalaze sreću.

Marija Tovilo

 


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape