Čekanja…

Vječno nešto čekam. Ako sam išta o životu naučila onda je to čekati.
Čekati pravi trenutak i pravu priliku.

Od rođenja čekamo. Zapravo život i je čekanje. Prvo čekaš kada ćeš ugledati tog bracu ili seku. Obećali su ti da ćeš se moći igrati s njom. Onda čekaš da ta beba prohoda pa da se nauči igrati po tvom. Pa čekaš djeda koji ima saonice i ostavlja darove.

Čekaš prvi dan škole.
Čekaš zadnji dan škole.

U međuvremenu čekaš njegov znak ili pismance za Valentinovo.
Čekaš da te primijeti prije nego ode u srednju.
Ili barem da prekine s djevojkom… Ali ne.
Pomiriš se s prvim porazom i bolom.
Čekaš svoj 18. i odlučiš učiti.

Život je surovo čekanje.
Shvatiš to dok čekaš u strahu i grču rezultate upisa.

Nakon toga s još većim grčem čekaš početak škole.
Misliš kako se tamo već svi znaju i bojiš se približiti grupi ljudi.
Čekaš neki znak da ne grizu.
Čekaš prvi raspust i njegovu poruku.
Čula si da je pitao tvoj broj.

Čekaš njegov prvi korak.
Čekaš prvi poljubac.

Konačno si ga dočekala. Shvatiš da nije baš savršeno kako si zamišljala.
Prvi put si zaljubljena i jedva čekaš da završiš srednju.
Misliš kako će te ženiti jer pijan je nešto promrmljao.
Čekaš svoj 18. i vaš stupanj ozbiljne veze. Samo si 18. dočekala.

On se nije ni pojavio.
Zaboravio na tebe, a košulja mu miriše na drugu djevojku.
Sigurna si da ćeš umrijeti od tuge.

Čekaš prijamni za fax jer su svi muškarci majmuni u tvojoj glavi.
Čekaš početak studentskog života.
Tek dolje naučiš šta je pravo strpljenje.

Čekaš red na faxu. Čekaš bus do stana. Čekaš roditelje i džeparac. Čekaš semestar. Čekaš red na banci, kartu za kući. Luku da te zovne na kavu. Prijateljičinu udaju. Čekaš signal od Luke. Čekaš rezultate od ispita na usporenom laptopu.

Čekaš savjete prijateljica.
Čekaš da sve prođe.
Čekaš diplomu.
Posao.

Čekaš Luku da se sjeti zaprositi te jer svi već pitaju kada ćeš se više udavati. Vrijeme ti je imaš diplomu i dugu vezu.
Čekaš trenutak da to Luki nabaciš.

Čekaš odgovor od prijateljica na ono vječno šta bi one na tvom mjestu.

Reći ćemo da je Luka pametan i drag i da je shvatio.
Čekaš komentare na prsten.
Upoznavanje s njegovom obitelji.
Njegovu rodbinu.
Vaše zaruke.
Usput i mjesečnicu koja kasni.
Zbrojiš dva i dva.
Ginekologica čestita, bit ćeš mama.

Čekaš Luku s posla dok smišljaš kako ga najbolje iznenaditi.
Malo je reći da je šokiran. Shvatite da s vjenčanjem ne možete više čekati.

Čekaš konačno taj dan o kojem si maštala.
Maštala da bude savršen, no čekanje se nastavlja.

Čekaš saznati spol.
Čekaš pripremiti večeru za tvoje i njegove da im kažete sretnu vijest.
Čekaš da buduće bake ne padnu u nesvijest.
Čekaš da se rodi.

Prvi zub i rezultate dijete.
Čekaš da mu prođu grčevi i Luku da ga malo preuzme jer si na izmaku snage.
Čekaš naspavati se.

Njegovu prvu godinu, korake i riječi.
Njegov polazak u vrtić i gol tati.
Čekaš s većim grčem školu sad.

Njegov dolazak iz škole i prvu peticu i avanture s tjelesnog.
Izlazak iz puberteta i svoje pramenove nakon pet godina.
S Lukom čekaš kada će se vratiti iz grada i hodaš gore dolje po stanu.

Čekaš taj zvuk automobila.

Čekaš znak da je odrastao, a još veći da je postao čovjek.
Stalno čekaš.

Unučad, mirovinu i 1.11 da svom Luki odneseš najljepši buket ruža.
Čekaš znak da mu uskoro odlaziš gore..

Život je surovo čekanje.
Ipak je ljepši od života bez čekanja i nadanja.
Ima li takav prazan život smisla? Živjelo čekanje. 

Josipa Milas


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape