Marija Klasiček: pušači, vegani i fitness fanatici

Na početku ovog teksta napisat ću ovako: Nisam vegetarijanac ali sam jedno kratko vrijeme bila, nikada nisam bila pušač niti me je privlačilo, nemam ništa protiv fitness fanatika, ali svakome od pripadnika ove 3 kategorije imam ponešto za reći…

Od malih sam nogu okružena pušačima, nekad mi čak godi miris duhana, onog čistog, kemijski neobrađenog, bez primjesa i dodataka, nisam alergična na dim, ne smeta mi miris koji se uvuče u odjeću jer imam perilicu rublja i znam ju koristiti ali… smetaju mi neke ružne pušačke navike i obrasci ponašanja.

Ne razumijem zašto niti jedan pušač kojeg znam nikada za sobom ne isprazni i ne opere pepeljaru, već ju onako dupkom punu ustajalih i smrdljivih čikova i pepela ostavlja da stoji, danima na stolu, dok se ne pojavi netko tko će namreškati nos od smrada, istresti opuške, oprati pepeljaru i provjetriti prostoriju, skinuti zastore u koje su uvukao smrad pa ih nagurati u veš mašinu i još sve dobro pošpricati nekim sprejem za osvježenje prostorija??

I zašto pojedini među vama imaju potrebu maltretirati nepušače i puhati im dim u nos? Meni ne smeta, jer sam debelokožac, ali ima ljudi kojima smeta i nisu to dužni trpjeti. Uz to su možda astmatičari i dim im otežava disanje. Te vaše grozne navike su neljudske, bezobrazne i odraz nekulture i nepoštovanja druge osobe, njenog prostora i napad na njeno zdravlje. Trujte se koliko želite, ali prestanite puhati direktno u facu nepušačima, pa niste djeca!

A tek bacanje opušaka po cesti? Ispred zgrada… ispred bolnica! Ono hellow…

I zašto nikad nemate upaljač? Ali nikad. Ne sjećam se da li sam ikada sjela u kafić s nekim pušačem a da nije prvo napravio cijelu dramu oko potrage za upaljačem, žicanja konobara, vrebanja nekoga za susjednim stolom ili šetanja do obližnjeg kioska.

A još ona pitanja:

  • Ti sigurno nemaš upaljač?
  • Čovječe naravno da nemam. Šta će mi?
  • A šibice?
  • Ako nemam upaljač, onda nemam ni šibice! (okretanje očima).

Jednostavno je nakon 6000-tog puta iritantno. Cijeli cirkus čekanja da nađete upaljač, smotate cigaru ili jednostavno sjednete, udahnete, smirite se, zapalite, udahnete, izdahnete, otpuhnete 16 koluta dima, pa da napokon možemo pričati ko ljudi – iritantno i naporno. A tek oni pušači koji uvijek negdje zaborave cigarete? Da događa se. Svakome. Ali… nekima se događa stalno i onda okolo žicaju cigarete. Oni ne idu na živce samo nepušačima, njih bi i pušači ugurali u top i katapultirali na mjesec.

Još jedna vrsta pušača koji su mi iritantni, su oni koji bi pušili ali ne bi si sami išli po cigarete ili duhan. Trebaju im rizle ili filteri i hodaju bjesomučno po kući, uredu, ulici – ma bilo gdje i nekoga dave da im ode kupiti. Bogte pa odi sam! Nitko nije tvoj potrčko i ne mora trpjeti tvoju lijenost i čangrizavost zbog manjka nikotina u tvom nervnom sistemu. Odrasti i putuj do dućana, pješke, plivajuć ili leteći – ne zanima me. Samo kreni i odjebi s pilanjem ljudi u mozak. Tvoja je ovisnost samo tvoj problem i nauči se ljudski nositi s njom.

Kad mi živce ne pile pušači, tu su vegani. Veganstvo je u posljednje vrijeme postalo kao moderna sekta, kojoj se kao pokretu za spas nevinih životinja, priključuju mnogi fanatici, čudaci i prikriveni manijaci. Nedavno sam na netu pogledala video u kojem žena poziva da se ubiju svi oni ljudi koji konzumiraju meso, jer je život svet a oni su ubojice. Što reći na to? Ubila bi čovjeka koji konzumira meso, jer je život za tebe svet? Ne kužim?!? Mora da sam glupa!

Mnogi vegani hodaju s transparentima po ulici, i vuku te za rukav ko Jehovini svjedoci. Upadaju u restorane, u mesnice, dućane, rade nered… na netu trolaju, hejtaju i pozivaju na linč mesojeda, a sve u ime života i njegove vrijednosti. WTF?

No rekoh na početku da sam jedno kratko vrijeme bila vegetarijanac…

Istina je, nisam jela meso. Jednostavno mi nije odgovaralo. Bilo je to kratko razdoblje od par mjeseci, ali kroz to razdoblje nisam nikoga maltretirala, niti su se moji ukućani i prijatelji zbog toga osjećali nelagodno u mojoj blizini. Nisam im nametala svoj stav. Nisam spominjala vrijednost života dok su oni pored mene tamanili piletinu, niti sam moralizirala o kolesterolu i zdravom življenju. Meni se jednostavno nije jelo meso. I nisam ga jela. End of story.

To je bio moj izbor. Moja želja i moj izlet u nešto novo. Moram priznati da se taj izlet nije dobro odrazio po moju krvnu sliku, pa sam prestala žvakati travu i paprike i vratila se piletini. Ali ne znači da više nikada neću imati takvu fazu, ili da jednom možda neću trajno odustati od konzumiranja mesa. Život nosi preokrete a mi se mijenjamo. Znam samo da nikada neću nikoga zbog toga terorizirati i uredno ću svojim najdražima pohati piletinu, peći šnicle, raditi mesnu pitu i paprikaš. Nijedan moj životni odabir, nikada ni na koji način ne smije ugrožavati, maltretirati i biti neudoban za ljude koji žive sa mnom ili u mojoj blizini. Moji životni odabiri, bili vezani uz prehranu, vježbanje ili dubljenje na trepavicama, su jedino i isključivo moji i smiju štetiti samo meni.

I tako sam došla do fitness fanatika. Šlag na torti? Ma ne znam…

Jednostavno vas ne kužim. Podržavam zdrav život, apsolutno! Svi se trebamo kretati i trebamo vježbati ali… trebamo one koji to ne žele ili ne mogu ili ne stignu ili jednostavno žive u zabludi, pustiti na miru. Koliko god da netko možda imao višak ili manjak kila, nitko mu ne smije dramiti oko toga da treba krenuti u teretanu. Možeš mu dati prijateljski savjet, ako ga je voljan saslušati, ali išta više od toga je napad na njegov životni prostor i njega kao osobu. Možeš milijun puta biti u pravu da je nečija pretilost nezdrava, ali on ima pravo biti debeo ako se dobro osjeća u svojoj koži! S druge strane, nije svaka korpulentna osoba – debela. I nije istina da jači ljudi ne vježbaju. Neki su jednostavno tako građeni da imaju jače bokove ili šira ramena. Prestanite ih zvati debelima. To je bezobrazno i to što vam je internet dao pristup tuđim životima i profilnim slikama, ne znači da imate pravo atakirati na nečiji život, prozivati i vrijeđati. S druge strane to što neka cura ima jaču guzu ne znači da ne vježba, samo se duplo više mora truditi i trčati dnevno krug dva više. Nije istina da korpulentniji ljudi ne vježbaju, ili da nisu zdravi jer su jači. Možda se hrane bolje nego ti, kreću jednako i vježbaju i žive zdravije, koliko god to tebi bilo teško za povjerovati.

Tvoja fascinacija teretanom je super – za tebe. Ali ima ljudi koji radije biraju trčanje, duge šetnje, planinarenje, biciklizam ili plivanje. Možda nisu toliko utegnuti kao ti, ali ne znači da nisu zdravi i nisu fit. Zato odrasti, prestani biti pop svima, jer ljudi to mrze.

I znaš što je najgore što možeš reći punašnoj osobi – da je debela. Koliko god ti misliš da je to istina, to je napad na osobu. Misli svoje ali šuti – to se zove opća kultura. I da, prestani nekome tko je mršav govoriti da se treba udebljati. Mnogi ljudi imaju takav metabolizam ili probleme sa štitnjačom, zbog kojih ma koliko jeli i koliko god vježbali ne mogu nabiti masu, ili im ide puževim korakom. To što im ti govoriš da trebaju jesti je opet odraz tvoje nekulture. Odrasti, pusti, ne komentiraj, ne guraj nos, ne popuj. Ne tiče te se!

Slobodno mi recite da sam trol, ali netko vam je trebao reći kako to izgleda s druge strane stola.

I pobogu ispraznite tu pepeljaru!!!

Marija Klasiček


Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica portala Amazonke.com i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

Comments

komentari

Protected by Copyscape