Nisam zgodna, al’ sam nezgodna…

Koliko puta ste samo čuli (i sebe i druge) komentare u tipu „nije zgodna/an, al’ ima ono nešto“-gdje to nešto miriše na seks. No, jeste li se zapitali zašto je to tako? Zašto neke/neki nisu lijepe/i, ali zovu na još? I ti bez obzira kojeg si spola poželiš malo pomilkiti to bićence. Neki kažu „to se zove seksipil i nema veze s ljepotom“-dok za mene je to čista kemija. Pogotovo u nas malo nižih žena koje frajerima tjemenom glave dođemo pravo ispod nosa i ponosno ostavljamo  (poput mica tjeralica) oku nevidljiv trag za sobom. Lijepim ženama je dovoljno samo da se pojave i svojom pojavnošću pometu svakog/sve ispred sebe. Dok one malo manje lijepe (da ne napišem grde, jer grdih žena nema) osim što se moraju svojski potruditi oko izgleda (u vidu fasadeksa, umjetnih sisa i guzica), moraju poraditi i na šarmu (jer sve do jedne su na prvu šarmantne kao da su taj tren pale s lopate na glavu), a prirodni miris tijela i hormona dolaze u paketu kao naručeni. Kao da se Majka Priroda sažalila nad njima, jer eto tako nisu pojam ljepote, pa da i one dobe po lampi i ne budu vječne djevice dala im je to „nešto“, taj miris koji dovodi do ludila, a pušta se netom prije ulova frajera. Kako znam? Ohoo ho, to je barem lako, znam jer i sama pripadam ovoj drugoj skupini žena. Skupini koja nije baš lijepa, ali se zato dobro fuka-jer, mislimo da nam je zadnji puta.

Uza sve te fore, fazone i ostale cake koje sam naučila u hodu, shvatila sam da sam i energetsko biće koje „pušča“ mirise svakom akcijom, poput one keramičke lampice za eterična ulja. Kada sam ljuta-mirišem na papar, gorko i ljuto. Kada sam nervozna oblije me nervozan švic, pa dimsmr brate odvratno. A kada sam napaljena kažu da mirišem na slatko. I to sam, godinama usavršavala i iskoristila u svakom ulovu, na svakog lika koji mi je zapeo za oko i nos (da imam veliki nos), pa sam se stoga trudila mirisati čim više na slatko. Bila sam poput mesožderke koja glumi malo burence puno nektara, razjapljene gubice dok čeka ulet muhe-tako sam i ja miomirisala oko sebe i lovila mušice-mislim likove. Karikirano-možda. Istinito-dajem ti na volju. I ima li to efekta?O da, pali svaki puta. Likovi jednostavno vole miris seksa i to je sva znanost muško ženskih odnosa. Samo postoji problem, ja ti imam jako usran karakter i malo njih je uspjelo održati taj jebozovni miris slatkoće u zraku, tako da ili bih se ja upaprila ili bi se oni zasrali od moje konfuzno izobličene naravi, pa bi u zraku ostajao samo gorko slatki miris onog što smo bili i ja bih ubrzo spremno otputovala dalje do nekog drugog muhca mameći ga svojim mirisom.

Seksualnost je divna stvar, pogotovo kada si mlad i živiš u zabludi kako imaš svo vrijeme ovog svijeta. Danas sam s

eksualna toliko da se uzbudim kada čujem dragog da mi šapuće na uvce „kupio sam ti špek“, ali kao i svaki ribolovac koji je jednom, negdje ulovio soma s tak’ velikim okom, imam i ja svoje bljeskove stare slave i momente kada krene priča „eeeee, kada sam ja“ (još mi samo fali lula u ustima i stolica na ljuljanje na nekom trijemu, jer ovo zvuči kao da imam sto jebenih godina i vagon frajera iza sebe) i kada sjećanja zamirišu na slatko. Na još.  I sjetiš se sebe tada kako loviš tako te muhe i patiš se s glumom (jer sarkazam i ironija kad-tad izađu na usta van, pa ili ispadneš glupa ili ispadneš troll) i glumataš i sve to i onda se zaljubiš. Ok, imaš veza prije, neke traju čak i godinama, ali se nikada do tada ne zaljubiš tako jebeno jako da te sama pomisao na tog nekoga zaboli kao šiljak zakucan u sred čela. Da ga toliko želiš svakim udahom i zaurlaš mu u glavu „ja ću tebe ženit’“, bez obzira što se možeš samo udati za njega i što je red da on tebe ženi i zaprosi (nakon par godina veze ili nikada). I gledaš kao kobac svaku koja ga pogleda, svaku koja pomisli na njega, svaku malu malo manje lijepu ženu. I što napraviš? Sada da napišem da se potrudiš više-vjerujte mi na riječ lagala bih-jer se ja nisam potrudila. Da napišem da od takve ljubavi pobjegneš-prosrala bih najveću laž. Sve osim istine bilo bi lažno i licemjerno od mene. Za takvog frajera skidaš glave, a svim drugim potencijalnim muhožderkama zafuljiš svaki pokušaj širenja njihove slatkoće. Jer znaš-da svi mi malo manje lijepi ljudi igramo na tu kartu. Da možda nismo zgodni, al’ smo jebeno nezgodni i tako se češljamo.

Zaboravila sam s vremenom kako je to kada se zavintlam i zamirišem njemu ravno ispod nosa. Zaboravio je i on na sav taj konfuzni osjećaj zaljubljenosti u jednu od svojih ortaka, jer frendovi se ne vole tako kao što je on zavolio mene. I dođe ti žao. I opet poželiš imati dvadeset godina i biti u nekom zadimljenom noćnom klubu dok techno para zvučnike, a ti svojim mirisom signaliziraš poput rotirke lokaciju svojeg tijela samo njemu. I zatitra u tebi ono tvoje nezgodno i zaigra sjećanje i krene se širiti miris stanom. Miris koji se ne zaboravlja. Barem ga on nije zaboravio. Tako da svršim, mislim završim dok nisam postala cmoljava-nema seksipila koliko ima mirisa na još. I iskoristite to, svakim danom na svima oko vas-jer doći će vrijeme kada će vas netko pobrati kao mene on.

 

Mome Mačku, v.t. gro <3

Iva Matijaško Degač


Iva Matijaško Degač

Rođena u gradu na četiri rijeke u kojemu živi i biva do dana današnjeg. Vječni anarhista, reformista, buntovnik – i to sve u ženskom rodu. Mačkarica i veliki prijatelj životinja, te pokojeg čovjeka. Voli prirodu, cvijeće i dobar stari r’n’r. Pisanjem se bavi od rane dobi, ali vrlo brzo lijepo izražavanje mijenja uličnim govorom,  jer po njoj “lijepe riječi su za djevice i malu djecu, a ja nisam niti jedno od toga dvoje odavna” – koliko ima istine u tome prepušta vama, jer malo tko uistinu ima pristupa njezinom biću, duši i pojavi. Škorpion po horoskopu koji dugo pamti, brzopotezna na jeziku i veliki ljubitelj ironije. Ona je Iva i ona je naša La Femme.

Comments

komentari

Protected by Copyscape