Maja Marić: Lijepa, a debela…

Kažu ‘bolje da ljulja nego da žulja’. Kažu ‘prava žena ima obline’. Kažu ‘najgore su mi ove što imaju pedeset kila s krevetom’ i mršavicama kažu ‘daj pojedi nešto!’. A onda ti u trgovini prezirno kažu da nemaju te velike brojeve kao što je 40, napomenu ti da ako nemaš idealnu težinu da to pokazuje da ne brineš o sebi i da si se zapustila i kroz šalu te podsjete da statistika kaže da mislimo da deblji ljudi imaju veliko srce, ali da su manje pouzdani, manje profesionalni i teže će dobiti posao ako u konkurenciji imaju osobu s istim kvalifikacijama, ali manjim konfekcijskim brojem.

U svijetu u kojem nije samo odijelo ono što čini čovjeka, već i centimetri koji čine njegov opseg, bilo je neminovno da s vremenom dođe do pucanja brane i da se pojavi frakcija koja nas pokušava vratiti na pravi put. Ili nam barem ubaciti zdrav razum natrag u usijane glave. Pošto je modni imperij došao do samog kraja puta i nije mogao promovirati mršavije manekenke (osim ako nemaju namjeru zaposliti leševe), nije bilo drugog izlaza nego da se krene natrag. Natrag u pokušaj vraćanja konfekcijskih brojeva u modu – prestali smo težiti tome da se svedemo na 0. I veliki dio te zasluge nose upravo najčudniji uzori, na čelu s diskutabilnom Kim Kardashian. Iako i dalje poprilično težak ‘model figure’ za slijediti, većina zapadnog svijeta odahnulo je sa samom od pomisli da napokon smiju nositi nešto mesa na kostima i ne biti smatrani ‘ružnima’.

Možemo se mi tješiti i prodavati si maglu u bočicama tvrdeći da nismo više mala djeca, nismo tašti i tako plitki. Nije ljepota ono oko čega nam se vrti život. I nije, naravno da nije. Ali isto tako trošimo milijarde na kozmetiku, antiage programe, članarine u raznim fitness programima i svake sezone obnavljamo garderobu. Ne, ne okreće nam se život oko ljepote. Ali želimo biti najbolja verzija sebe i od toga ne možemo pobjeći – o tome nam ovisi samopouzdanje, a ono je glavni temelj cijelog našeg života. O njemu ovisi gotovo sve u našem životu – od poslovnog uspjeha do privatnog života. Priznajmo si, svi mi želimo biti lijepi. Sebi u ogledalu, a nećemo se buniti ni ako to uspijemo biti i kod par usputnih prolaznika.

I tako, zahvaljujući Kim Kardashian, ali i cijeloj drugoj frakciji modnog svijeta koja je prepoznala potencijal zarade na ‘drugima i drugačijima’ (iliti, u ovom suludom svijetu, na većini), došlo je do promjene. Na velika vrata ušle su predstavnice ‘plus size modela’ i sa sobom povele cijeli Body Positivity pokret. Ušetale su te raskošne žene konkretnih oblina i jakih bedara i zaprepastile svijet svojom ljepotom. Neki se još uvijek nisu oporavili – jer kako to može biti žensko, a debelo, a lijepo! Ashley Graham čak je učinila nemoguće i zasjala na naslovnici Sport Illustrateda! I uistinu, malen korak za modnu industriju, velik za nesigurnost svake žene.

Kako su raskrčile put sebi, tako su za njima ušle i ‘obične žene’, dobivši dojam da su sada ‘prihvatljive’, da sada smiju biti to što jesu i da su napokon ‘lijepe’. Jer Lucija Lugomer je prekrasna, a ima duplo veću nogu od mene, to znači da sam i ja prekrasna!

Oh, ne, drage moje. Bojim se da smo se malkice zaletjele. Vidite, Ashley Graham kao i Lucija Lugomer služe za to da se svi mi osjećamo bolje. Ako ništa drugo, zbog njih ćemo napokon moći kupiti traperice u koje stanemo, a da nam nogavica nije pola metra preduga. Zbog njih ćemo pronaći poletnosti kada se želim skinuti na plaži ili ući u večernju haljinu koju bismo inače smatrale prenapadnom. Ono što ne smijemo zaboraviti da su navedene dame i dalje MODELI. One su i dalje najbolje što možete naći na tržištu ‘iz tog paketa’. Jesu, one nose veći konfekcijski broj od Severine, ali pogledajte im lica, pogledajte konstituciju pješčanog sata. One su i dalje prekrasne žene koje nisu takve slučajno.

Glavni protivnici ovakvog programa reći će vam da se promovira pretilost što je smiješno, ali ne u potpunosti krivo. Jer bilo koji od plus size modela i dalje se drži strogog režima prehrane, vjerno pohode dnevne sastanke s osobnim trenerima i žive jedan izuzetno zdrav život. Da, nisu na rubu samoubojstva kao izgladnjele manekenke iz visoke mode, ali nemojte se dati zavarati – daleko su one od simpatične snaše koja jede ‘kruva i masti’ za doručak. Sklizak teren nalazi se u tome što ne možete veličati njihove velike brojeve, a ne potaknuti svaku osobu koja se bori s pretilošću da umanji svoj problem. Da, apsolutno svatko ima pravo biti tretiran kao osoba i ničija težina ili fizički izgled ne bi smjeli utjecati na njihovu percepciju u društvu, radnu efikasnost ili poštovanje s kojim se trebamo ophoditi. Ali ljudi moraju postati svjesni toga da nije svatko tko je velik, lijep. Nije niti svatko tko je mršav lijep i to je vrlo jasno. Naglasak bi trebao biti na tome da svi radimo na najboljim verzijama sebe – kod nekoga će to značiti vretenasto tijelo u veličini 36, kod nekoga zamamne obline u 42. Čime se ponovno vraćamo na ono osnovno – moramo se sami pomiriti sa sobom i prihvatiti sebe onakvima kakvi jesmo. Je, možda ćemo sada imati veći izbor garderobe, ali to i dalje ne znači da ćemo se osjećati dobro u svome tijelu. To je nešto što dolazi iznutra. A tek nakon toga trebamo raditi na zdravlju i boljoj figuri koja će izaći iz toga. Ili odlučiti da nećemo raditi na ničemu – jer je i to ljudsko pravo.

Kako je ono išla jedna poznata krilatica – lijepa, AKO TI TO ŽELIŠ!

Maja Marić

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete