Maja Marić: Lijepa, a debela…

Kažu ‘bolje da ljulja nego da žulja’. Kažu ‘prava žena ima obline’. Kažu ‘najgore su mi ove što imaju pedeset kila s krevetom’ i mršavicama kažu ‘daj pojedi nešto!’. A onda ti u trgovini prezirno kažu da nemaju te velike brojeve kao što je 40, napomenu ti da ako nemaš idealnu težinu da to pokazuje da ne brineš o sebi i da si se zapustila i kroz šalu te podsjete da statistika kaže da mislimo da deblji ljudi imaju veliko srce, ali da su manje pouzdani, manje profesionalni i teže će dobiti posao ako u konkurenciji imaju osobu s istim kvalifikacijama, ali manjim konfekcijskim brojem.

U svijetu u kojem nije samo odijelo ono što čini čovjeka, već i centimetri koji čine njegov opseg, bilo je neminovno da s vremenom dođe do pucanja brane i da se pojavi frakcija koja nas pokušava vratiti na pravi put. Ili nam barem ubaciti zdrav razum natrag u usijane glave. Pošto je modni imperij došao do samog kraja puta i nije mogao promovirati mršavije manekenke (osim ako nemaju namjeru zaposliti leševe), nije bilo drugog izlaza nego da se krene natrag. Natrag u pokušaj vraćanja konfekcijskih brojeva u modu – prestali smo težiti tome da se svedemo na 0. I veliki dio te zasluge nose upravo najčudniji uzori, na čelu s diskutabilnom Kim Kardashian. Iako i dalje poprilično težak ‘model figure’ za slijediti, većina zapadnog svijeta odahnulo je sa samom od pomisli da napokon smiju nositi nešto mesa na kostima i ne biti smatrani ‘ružnima’.

Možemo se mi tješiti i prodavati si maglu u bočicama tvrdeći da nismo više mala djeca, nismo tašti i tako plitki. Nije ljepota ono oko čega nam se vrti život. I nije, naravno da nije. Ali isto tako trošimo milijarde na kozmetiku, antiage programe, članarine u raznim fitness programima i svake sezone obnavljamo garderobu. Ne, ne okreće nam se život oko ljepote. Ali želimo biti najbolja verzija sebe i od toga ne možemo pobjeći – o tome nam ovisi samopouzdanje, a ono je glavni temelj cijelog našeg života. O njemu ovisi gotovo sve u našem životu – od poslovnog uspjeha do privatnog života. Priznajmo si, svi mi želimo biti lijepi. Sebi u ogledalu, a nećemo se buniti ni ako to uspijemo biti i kod par usputnih prolaznika.

I tako, zahvaljujući Kim Kardashian, ali i cijeloj drugoj frakciji modnog svijeta koja je prepoznala potencijal zarade na ‘drugima i drugačijima’ (iliti, u ovom suludom svijetu, na većini), došlo je do promjene. Na velika vrata ušle su predstavnice ‘plus size modela’ i sa sobom povele cijeli Body Positivity pokret. Ušetale su te raskošne žene konkretnih oblina i jakih bedara i zaprepastile svijet svojom ljepotom. Neki se još uvijek nisu oporavili – jer kako to može biti žensko, a debelo, a lijepo! Ashley Graham čak je učinila nemoguće i zasjala na naslovnici Sport Illustrateda! I uistinu, malen korak za modnu industriju, velik za nesigurnost svake žene.

Kako su raskrčile put sebi, tako su za njima ušle i ‘obične žene’, dobivši dojam da su sada ‘prihvatljive’, da sada smiju biti to što jesu i da su napokon ‘lijepe’. Jer Lucija Lugomer je prekrasna, a ima duplo veću nogu od mene, to znači da sam i ja prekrasna!

Oh, ne, drage moje. Bojim se da smo se malkice zaletjele. Vidite, Ashley Graham kao i Lucija Lugomer služe za to da se svi mi osjećamo bolje. Ako ništa drugo, zbog njih ćemo napokon moći kupiti traperice u koje stanemo, a da nam nogavica nije pola metra preduga. Zbog njih ćemo pronaći poletnosti kada se želim skinuti na plaži ili ući u večernju haljinu koju bismo inače smatrale prenapadnom. Ono što ne smijemo zaboraviti da su navedene dame i dalje MODELI. One su i dalje najbolje što možete naći na tržištu ‘iz tog paketa’. Jesu, one nose veći konfekcijski broj od Severine, ali pogledajte im lica, pogledajte konstituciju pješčanog sata. One su i dalje prekrasne žene koje nisu takve slučajno.

Glavni protivnici ovakvog programa reći će vam da se promovira pretilost što je smiješno, ali ne u potpunosti krivo. Jer bilo koji od plus size modela i dalje se drži strogog režima prehrane, vjerno pohode dnevne sastanke s osobnim trenerima i žive jedan izuzetno zdrav život. Da, nisu na rubu samoubojstva kao izgladnjele manekenke iz visoke mode, ali nemojte se dati zavarati – daleko su one od simpatične snaše koja jede ‘kruva i masti’ za doručak. Sklizak teren nalazi se u tome što ne možete veličati njihove velike brojeve, a ne potaknuti svaku osobu koja se bori s pretilošću da umanji svoj problem. Da, apsolutno svatko ima pravo biti tretiran kao osoba i ničija težina ili fizički izgled ne bi smjeli utjecati na njihovu percepciju u društvu, radnu efikasnost ili poštovanje s kojim se trebamo ophoditi. Ali ljudi moraju postati svjesni toga da nije svatko tko je velik, lijep. Nije niti svatko tko je mršav lijep i to je vrlo jasno. Naglasak bi trebao biti na tome da svi radimo na najboljim verzijama sebe – kod nekoga će to značiti vretenasto tijelo u veličini 36, kod nekoga zamamne obline u 42. Čime se ponovno vraćamo na ono osnovno – moramo se sami pomiriti sa sobom i prihvatiti sebe onakvima kakvi jesmo. Je, možda ćemo sada imati veći izbor garderobe, ali to i dalje ne znači da ćemo se osjećati dobro u svome tijelu. To je nešto što dolazi iznutra. A tek nakon toga trebamo raditi na zdravlju i boljoj figuri koja će izaći iz toga. Ili odlučiti da nećemo raditi na ničemu – jer je i to ljudsko pravo.

Kako je ono išla jedna poznata krilatica – lijepa, AKO TI TO ŽELIŠ!

Maja Marić


Maja Marić

Kraljevna na zrnu graška dugo je bila moja najdraža bajka iako nisam znala točno reći zašto. Uz Snježnu kraljicu i Sretnog princa nekako je uvijek dirala tu neku žicu duboko u meni. Divna krasna mila pametna kraljevna kojoj jednostavno UVIJEK nešto smeta! Nešto poput graška. Maleno i nebitno, reći će neki. Ali ne i kraljevna! A takva sam i sama – krunu sam zagubila negdje putem, ali ostao je taj vječni osjećaj iritacije. Iz tuđe perspektive tako sam vječno bila razmažena, čudna, ufurana cura koja pati od sindroma Marije Antoanete! Ja se jednostavno nisam obazirala i pronašla sam ispušni ventil – pisanje. O svemu i svačemu, o radostima i tugama, o bjesovima i čarolijama, o najmračnijim sferama. O majčinstvu i tetovažama, o glazbi i gastarbajterima. O smislu postojanja i ljubavi prema kavi. Osim ovog divnog portala, pronaći ćete me i na #misusovo blogu. A ja ću i dalje pisati uvijek i svugdje, baš u inat grašku! A ostali… pa – neka jedu kolače!

Comments

komentari

Protected by Copyscape