Vampirella

Način na koji me ta žena ispali iz cipela nije normalan i nije prirodan. Uvijek ima prigovor i uvijek joj nešto smeta. Rođena je da bude vampirica u ljudskom liku koja ti živce i krv i snagu i volju pije na slamčicu i to onako polako, kao Cedevitu s puno leda za ljetne žege. I to dok izgleda jebeno sexy a čak se ni ne trudi. Pa ti budi pametan? Uglavnom…

Pišem ovo ljut i frustriran. Preko volje i preko one stvari. Ljut jer pokušavam odgonetnuti kog sam vraga ponovno zgriješio, da dobivam taj mrki pogled i odgovor – Ništa! Ništa mi nije!

Uvijek vam je nešto kad kažete da vam nije ništa, Uvijek! I ne razumijem zašto očekujete da vam netko čita um? Zašto mislite da mi moramo znati što vam je?

Ništa joj nisam napravio. Nisam zaboravio njen rođendan, jer je bio na proljeće a tad se nismo ni poznavali a kamoli viđali. Nije nam ni godišnjica jer eto, zajedno smo kratko. Ako smo uopće zajedno? Nisam zaboravio ni rođendan njene mame, jer ženu ne poznajem. Nije ni Božić, ni Uskrs. A nisu joj ni oni dani u mjesecu.

Na poslu joj sve štima, barem koliko ja znam? S frendicama i sestrom vidim priča. Znači nije imala dramu ni s njima, a nije bila ni kod frizera. Pohvalila se neki dan da je smršavila i ja sam, iako iskreno ne vidim razliku, rekao da izgleda sjajno i da je podržavam dok god se ona osjeća sretno.

Za večeru sam nam pekao ribu na roštilju, baš zato što je rekla da i dalje pazi na liniju. I od kud da kvragu znam što joj je ako mi sama ne kaže?

No eto ispao sam kriv iako nemam pojma što sam zgriješio. Skupa ne živimo pa ne mora za mnom pospremati. Ne mora mi kuhati, ne mora ništa. Ne znam čemu onda takvo otresanje? Je li moj odgovor na njen sms došao tri sekunde prekasno? Moje – divna si i izgledaš prelijepo, nije dovoljno često izrečeno? Ili sam možda pretjerao s komplimentima?

Riba nije bila dobro pečena?

Ili se dama digla na lijevu nogu?

Od kud da kvragu znam što joj je kad odbija sa mnom pričati? I zašto vi žene morate biti toliko prokleto teške, nerazumne i tvrdoglave. Zašto vam uvijek mora biti „Ništa“ kad vam je očito svašta?

Dva dana razbijam glavu i nisam nimalo pametniji. Zvao sam je – nije htjela pričati. Otišao sam sinoć do nje, doslovno mi je zalupila vrata pred nosom s izgovorom da mora napisati izvještaj do kraja i da ju čeka neka knjiga koju mora čitati za predavanje.

Okrenuo sam se, sjeo na motor i otišao provozati po brdima. Pasao mi je hladni zrak i miris zemlje nakon kiše. Počeo sam razmišljati kako mi fali mir u mojoj vlastitoj glavi i kako ću opet kasniti s predavanjem kolumne.

Jutros sam joj poslao poruku da moramo razgovarati, na što sam dobio odgovor da nemamo o čemu i da me puno voli.

Htjela bi me vidjeti za vikend. Ma što ne kažeš? Evo me dotrčat ću, kad je tebi zgodno, jer ja sam lutka na koncu i tvoj osobni potrčko.

Sorry Vampirella, ali mislim da ćemo se razići, pa da ti od Ništa bude Svašta.

Marin


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape