Lela-uvod u Eroticu

Erotika je oduvijek bila tabu tema, po meni u 21. st seksualnost i spolnost ne bi trebale i ne smiju biti tabu. Našim natjecateljima želim puno sreće i čestitam im na odvažnosti. Kao uvod u Eroticu danas dijelim jedan od mojih tekstova u nastavcima; – “Lela je sve samo ne jedna od običnih djevojaka iz susjedstva – ona je nimfomanka i toga se ne srami!” Ovo je uvod u njezinu priču…

***

Uvijek sam mrzila iskradanja jutrom. Bijeg iz kreveta bez pozdrava. Ne zato što mi je neugodno ili što sam noć prije radila nešto pogrešno. Jednostavno oduvijek mrzim taj strah buđenja osobe koja se tog jutra nalazi u krevetu. Bojim se najviše onog kretenskog snenog osmjeha uz „hej, gdje si krenula?“.  Mislim logično, na Mars. Da sam se mislila buditi uz nekoga jebo te našla bih si lika za dugo, za zauvijek, ali s obzirom da sam još uvijek pri zdravoj pameti i sa vulvom u top formi ne pada mi na pamet biti nečija žena za svako jutro. Zato palim prvim svitanjem zore. Jer, ja sam žena za jednu noć. Samo zabava, samo seks. I odlazak bez pozdrava. Hajde, ne budimo licemjeri, pa tko to ne bi htio, volio ili želio? Pogotovo svi ovi vrsni jebači, koji bi najradije da se još i pretvorim u gajbu piva umjesto što šmugnem prije nego su postali svjesni što se dogodilo.

Moje ponašanje je istinski moralno iskrivljeno, ali dijagnozom opravdano. Moj terapeut ju je vrlo lijepo napisao od slova do slova „Pati od prevelike anksioznosti koju zadovoljava kratkotrajnim olakšanjem kroz seks „. A,  zatim me je opalio na istom onom kauču gdje sam mjesecima prije ležala i kroz suze prepričavala sve svoje strahove od društva koje bi me da zna što radim zapalilo na lomači. I dok sam ja tako plakala i prepričavala, tražeći lijek za svoju nezasitnost i pomoć, on je sjedio dignute kare i uživao. Uvijek su ga zanimale pikanterije, detalji, čak i veš koji sam nosila, jer je tada „tražio uzroke mojih napadaja požude “. Tražio je on dio moje male, a ne lijek i uzrok. Seansu smo prekinuli odmah nakon što me divljački povalio na kauču od prave kože smeđe boje. Kauč je mirisao na strast i znoj.

Nije mario ni na moje suze netom prije, samo je zaurlao „skini se više i šuti! Prestani plakati i uživaj u želji koju imaš! Moja žena se ne jebe već deset godina“. I to je bilo to. Ja sam u trenu bila gola, a on me udarao s guza. Da, seks nije trajao predugo, ma ne može se to ni reći da je trajao duže od dva tri tvrda uboda, ali mi je dijagnoza i kompliment o „najljepšoj pički“ promijenio sliku mog za mene tada bolesnog stanja. Ja nisam bila bolesna, niti sam danas bolesna. Ja sam slobodna i mogu raditi što god hoću. I imati svakoga, svaku i svašta što poželim i kada ja to želim. Tog dana dobila sam moć. I vjerujte mi jače moći na svijetu nema. Moć pičke diže sve generale na noge i pokreće ratove, a ujedno liječi svakog palog borca i diže ga u visine.

Pa da vam se predstavim, ja sam Lela i ja sam nimfomanka, a ovo su moje kratke ispovijesti.

***

Ja sam se odvažila davnih dana i napisala tekst, a ti? Imaš li i ti muda za to?

Iva Matijaško Degač


Iva Matijaško Degač

Rođena u gradu na četiri rijeke u kojemu živi i biva do dana današnjeg. Vječni anarhista, reformista, buntovnik – i to sve u ženskom rodu. Mačkarica i veliki prijatelj životinja, te pokojeg čovjeka. Voli prirodu, cvijeće i dobar stari r’n’r. Pisanjem se bavi od rane dobi, ali vrlo brzo lijepo izražavanje mijenja uličnim govorom,  jer po njoj “lijepe riječi su za djevice i malu djecu, a ja nisam niti jedno od toga dvoje odavna” – koliko ima istine u tome prepušta vama, jer malo tko uistinu ima pristupa njezinom biću, duši i pojavi. Škorpion po horoskopu koji dugo pamti, brzopotezna na jeziku i veliki ljubitelj ironije. Ona je Iva i ona je naša La Femme.

Comments

komentari

Protected by Copyscape