Raspuklo se srce…

Raspuklo se srce
ka da je od cakla
tražilo je jubav
tamo di je nije
s vrimenon se duša
s mista nije makla
na ozorju pustinja
ka i davno prije.

Lutajući sama na buri i kiši
nadajuć se jubavi
šta je srce daje
koračajuć kraju
u velikoj san priši
da zaboravin na bol
koja vječno traje.

Zajedno sa mnon i nebo plače
zbog neiskrenog srca
i isprazne duše
u zagrljaju san tuge
koja stišće jače
od udaraca bure
šta neumorno puše.

Veronica Tomić


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape