Tri dana za spoznaju

Prvi dan

Polumračna i mirisna soba doktora Luisa na Iris je djelovala opuštajuće. Baš joj je ta atmosfera davala posebnu dozu povjerenja. Miris jorgovana vraćao ju je u djetinjstvo i budio mahom lijepa sjećanja, a mekana sofa na kojoj je mirno ležala podsjećala ju je na dom – dom koji je nekada imala i dijelila s roditeljima.

– I kažete da se osjećate krivom zbog rastave iako je stvarni krivac vaš, sada bivši suprug?
Trenutak je razmislila pa potvrdila: – Da. Točno tako.
– Zašto?
– Zašto? Pa očito nisam bila dovoljno dobra supruga.
Doktor Luis je nešto zapisao u mali notes.
– Mislite da je tražio vaše nedostatke u drugoj?
– Da. – Iris je brzo odgovorila.
– Koje? Što vama nedostaje?
– Očito sve. Priznajem da sam se zapustila. Evo, udebljala sam se… Ne šminkam se.
– Zašto?
Iris je otvorila oči i pogledala doktora. Ponovio je pitanje no nije znala odgovor.
– Pretpostavljam da ste rijetko izlazili i da su se „izlasci“ bazirali na trgovačke centre. Udebljali ste se vjerojatno zbog depresije koju ste nijekali. Podsvjesno ste zaključili da više nemate potrebu za uređivanjem. Je li vaš bivši suprug izlazio?


Iris je uzdahnula. – Da, ali s prijateljima na kavu. Razumijete?
– Razumijem. Ali zašto ga opravdavate?
– Opravdavam? – zbunjeno je pitala.
– Da, opravdavate ga. Ako je izlazio s prijateljima ne postoji niti jedan valjani razlog zašto nije izlazio i s vama. Ništa ga nije sprječavalo da ponekad i vas izvede na kavu.
Opet je kratko promislila. – Pa… u pravu ste.
– Naravno. No zašto onda svu krivnju svaljujete na sebe?
Nastala je tišina. Trajala je duže nego je bilo potrebno, ali doktor joj je dopustio da složi riječi u glavi.
– Ne znam – izgovorila je na kraju jedva čujno.
– U redu. Zamolit ću vas da razmislite i pokušate pronaći odgovor. Idući put kada se vidimo počet ćemo upravo s njim.

Drugi dan

Iris je putem razmišljala što će reći, odnosno, odgovoriti na pitanje zašto se okrivljuje za rastavu. Mislila je da će biti mnogo lakše, međutim, nije pronašla niti jedan odgovor koji bi mogao zvučati dobro. I tada, uistinu je počela razmišljati zašto se okrivljuje.

U ordinaciji ju je čekala ista sofa u koju se ponovno udobno smjestila, ali nije se osjećala ugodno kao prvi put.
– I? – doktor je započeo. – Jeste li pronašli odgovor.
Iris je uzdahnula. – Zapravo ne. Razmišljala sam, ali znam da vam moji odgovori ne bi dobro zvučali.
– Otkud znate? Recite pa ćemo zaključiti zvuče li dobro ili ne.
Tren je oklijevala, a onda ponovila što i prošli put. – Zapustila sam se. Znate, to je smiješno, ali ipak moramo paziti i na svoju vanjsku ljepotu. Znam da mu nisam bila privlačna i vjerujem da je to jedini razlog zašto se upustio u vezu s drugom ženom.
– Hmm… – doktor se kratko zamislio. – Ne, to nije razlog, zapravo, ne bi smio biti. Vi ste privlačna žena.
Iris je naglo ustala. Zbunile su je doktorove riječi i osjećala se neugodno.
– Zar smijete takvo što reći. Ipak…
– Smijem – ubacio joj se u riječ. – A znate li zašto? Zato što inzistirate na nečemu što nije istina. Istina je da vas je suprug napustio zbog druge, ali tomu niste vi krivi. To je nešto u njegovoj prirodi i napustio bi vas kad-tad.
– Zbilja tako mislite?
– Naravno. Kada se brak počne hladiti, ako se supružnici vole, učinit će sve da ga spase. Potražit će pomoć ako je potrebno. Savjetovat će se. Razgovarat će i pokušati pronaći razlog. Puno je opcija, ali nijedna nije prevara. Kada bi svi tako činili gdje bismo stigli. Ne postoji brak bez trzavica, nesporazuma pa i laganog zahlađenja u odnosima, ali ipak opstane i na kraju u mnogim slučajevima postane čvršći. Sve je to životna škola i ponekad je čak dobro proći iskušenje. I premda ljudi ne žele priznati, ljubav je u svemu najvažnija. Ako vas je suprug prevario i ostavio zbog toga što ste se malo zapustili, a je, znači da vas nikada nije ni volio, ne zapravo.
Iris je lagano rastvorila usta.
Doktor Luis je nastavio: – Je li vam sada jasnije?
Kimnula je bez riječi.
– U redu. Onda mi još jednom recite zašto se smatrate krivom? Postoji li još nešto pa da i to proučimo?
Razmislila je, a onda odmahnula glavom.
Osmjehnuo se. – I slutio sam da ne postoji. Do sljedećeg sastanka želim da donesete važnu odluku. Odlučite hoćete li se i dalje okrivljavati.

Treći dan

„Odluka? Može li se odlučiti ne okrivljavati za propast braka? Nije to tako jednostavno. Nije to stvar pa je pitanje hoćete li je baciti ili zadržati. To je osjećaj, a osjećaji nekako sami za sebe odlučuju“, ponavljala je Iris prije nego je doktor stupio u ordinaciju. Znala je da će prvo postaviti to pitanje pa je „odlučila“ odgovoriti da se više ne okrivljuje. Nasmijala se u sebi činjenici kako je bilo lako donijeti tu odluku, ali i prekorila se jer je to bila laž. Još uvijek je osjećala teret krivnje na svojim leđima.

No kada je doktor ušao, pozdravio ju je i sjeo, ali nije postavio pitanje niti je uopće bilo što rekao. Tišina se odužila pa je Iris progovorila.
– Nećete me ništa pitati? Odlučila sam – rekla je uz blagi osmijeh.
Doktor je zavrtio glavom.
– Ali jesam, zbilja jesam – pravdala se. – Zapustila sam se… ali što znači zapustiti se? Ako ne posjećujem salone za uljepšavanje znači li da sam zapuštena i naposljetku ružna? Ako ne nabacujem na sebe tonu šminke, iscrtavam obrve, lakiram nokte i ne koristim čudotvorne kremice, znači li to da sam se zapustila? Jesam li zato ružna i nikakva? Nisam. Evo, tvrdim da nisam i stojim iza toga. A znate zašto? Zato što nije stvar u šminki. Ne želim biti žena s naslovnice nekog časopisa. Sada ovo ružno zvuči jer nemam ništa protiv žena s naslovnica ni onih koje se šminkaju i sve ostalo, samo, to nije nešto što mi je važno. Ne želim ujutro iz kreveta trčati u kupaonicu i nabacivati šminku prije nego se suprug probudi samo da ne pomisli da sam se zapustila i da mu budem lijepa. Ako mu nisam lijepa obična, bez šminke i u trapericama, onda mi ni šminka neće pomoći. Ako u meni ne vidi ljepotu bez „pomagala“, onda me ni ne zaslužuje.
Doktor se osmjehnuo. – To je to – rekao je tihim glasom.
– Molim?
– To je to – ponovio je. – Shvatili ste poantu i što je najvažnije, shvatili ste da ni za što niste krivi. Kriv je vaš suprug i ne bih se čudio da u ovim trenucima ta druga vodi sličan razgovor.
Iris je zinula. – Žalim je. I nju i njega. Nju, jer je ogromo pitanje kakva je sudbina čeka, a njega, jer će na kraju ostati sam… Nikada mi nije na glas rekao da mu se više ne sviđam, ali iščitala sam te riječi u njegovim očima. I moram priznati da sam sada sretna jer što će mi takav suprug. Da, ovo mi je škola i čvrsto vjerujem da me ljubav negdje čeka. Upoznat ću nekoga tko će me voljeti istom snagom sa šminkom i bez nje.

* * *

Ljubav ne poznaje vanjsku ljepotu niti je za nju stvorena. Ona poznaje ljepotu srca i tu joj je i mjesto. Kada je netko izbaci iz svog srca, ostanu krhotine nečega što se nekada zvalo ljubav. I što tada preostane? Samo ono nevažno, samo prolazno.

Božana Ćosić


Božana Ćosić

djevojački Vegeš, rođena je 21. velječe 1980. godine u Slavonskom Brodu. Ljubav prema pisanju pokazuje već u osnovnoškolskim danima, a piše do danas. Iz njezina pera teku pjesme, priče te romani razne tematike. Priče i pjesme objavljivane su joj u raznim zbornicima i web književnim portalima. Osim priča, romana i poezije piše dnevničke zapise Dnevnik (ne)obične djevojke za online časopis Kvaka u rubrici Iz Božaninog pera, te kratke priče za web portal Narativa. 2016. godine objavljuje prvijenac, kriminalistički roman Točka nestajanja, a 2017. ljubavni roman Neosvojiva vriština.

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete