Povratnik

Gledala sam u njega očima prestrašene srne, srce mi se spustilo negdje u pete i htjelo zauvijek napustiti tijelo, dok je mirno, s onim svojim uvijenim smiješkom šetao prema meni preko predvorja.

Na sebi je imao nacističku uniformu. Kako pobogu? – pomislila sam dok mi je mozak radio ubrzano i pokušavao shvatiti da je ovdje i da je živ i da je… u krivoj uniformi. Ali živ! Živ je. Poželjela sam pojuriti prema njemu, ali me pretekao približivši se i upijajući mi pojavu kao da mu život o tome ovisi, a onda se uozbiljio. Neka sjena proletjela mu je licem i oči izgubile svoj bljesak.

– Vjerojatno je red da Vam čestitam madam. – izgovorio je cinički dok sam ja i dalje gledala u njega bez mogućnosti da udahnem. Skamenjena i šokirana. Kraj njega je stajao Jozef gledajući me podrugljivo.
– Moj vjenčani dar Mila. – izgovorio je kao da mi donosi nagradu.

Ispred mene stajao je čovjek kojeg volim, uskrsnuo iz mrtvih s prezirnim pogledom i drskim držanjem, rame uz rame s čovjekom kojeg sam mrzila više no ikoga na svijetu.

– Čestitam lupežu, lupio je Jozefa po ramenu i nonšalantno me oficirski pozdravio uz naklon i posprdni smiješak pa se okrenuo za 180 stupnjeva i odmarširao hladno iz predvorja.

Osjetila sam da mi čajnik klizi iz ruke i da se nekako naglo prostorija oko mene počela svijati, zatim sam osjetila mirnu hladnoću poda kako se sljubljuje s mojim licem i nehajno zatvorila oči.

Ovo ne može biti istina. – pomislila sam.

– No Jozef, što ste očekivali da će se dogoditi? – derala se tetka, nimalo impresionirana njegovim vojničkim statusom i držanjem.

Kapci su mi se podigli sami od siline njene dernjave i vidjela sam je kako mu se unosi u lice, dok su joj oči prijeteće sijevale. Okrenula se i posegnula za svojom tabakerom, izvukla jednu cigaretu koju je ranije smotala, pripalila, udahnula dim duboko, a zatim se ponovno okrenula prema njemu.

– Vi dobro znate da sam upoznata sa svime što ste učinili mojoj nećakinji, ali ovo zvjerstvo sad? Ovo je iznad svih zloba koje sam u životu vidjela!
– Madam, jedino što Vas sad drži na životu je činjenica da ste joj rod, ali nemojte da Vas to uljulja u lažni osjećaj sigurnosti! – odbrusio je posprdno i podigao bradu.
– Mene na životu održava nešto drugo, a Vaša uniforma mi ulijeva samo želju za povraćanjem. Budite uvjereni Jozef da će i ovaj rat završiti a ja ću opet stajati na pobjedničkoj strani, a Vi… vi nećete stajati! Vas će proždirati crvi!

Promeškoljila sam se osjećajući nelagodu ukočenosti u vratu pa su njihovi pogledi zastali ukršteni na mome licu.

Mila, kako si? – progovorila je tetka, ali ja nisam mogla progovoriti. Moj um znao je samo da je Toni živ. Živ je i prvo što je saznao, bila je činjenica da sam udana za nacističko smeće. Osjetila sam kako mi se oči pune suzama, ali sam ih otresla praveći se da se pridižem u krevetu. Nisam se više nalazila u onoj odurnoj hotelskoj sobi.

Prostorija oko mene bila je kraljevski uređena, s visokim svodom i velikom zrcalom u kutu, stolićem s ogledalom i mnoštvom parfema. Koje rasipništvo – pomislila sam.

– Još jedan vjenčani dar. – izgovorio je Jozef, klizeći s desne strane kreveta, naginjući se prema meni i ljubeći me u obraz. Nisam ni trepnula, nisam ga ni doživjela. Moj mozak radio je ubrzano a srce kucalo ritmom divljih bubnjeva.
– Novi dom pretpostavljam? – izgovorila sam hladno.
– Kurija je uređena samo za nas.
– Kurija?
– Tako je Mila.

Nisam progovarala. Smatrala sam bahatim što si je Reich dozvoljavao preuzimati vlastelinstva i dvorce i preuređivati ih za svoje potrebe, darujući ih svojim oficirima kao da su igračke.

Zatim smo čuli kucanje na vratima.

– Herr Komandant, isprike. – uletio je neki naivni balavac u sobu, visoko podignute ruke i pogleda uprta u nigdje.

Isprani mozgovi, zatupljena i zauvijek izgubljena mladost.
Jozef je zakoračio prema njemu, dok me krajičkom oka promatrao. Reci. – obratio se mladiću.

– Herr Komandant, službeno je. Proglašena je NDH. Poglavnik Vas hitno poziva u Zagreb zbog daljnjih dogovora.

Početak kraja. – pomislila sam.

Nastavit će se…

Marija Klasiček


Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica portala Amazonke.com i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete