Treptaj oka

Davno sam si obećala da nikada neću,
biti pokorna i tiha,
spuštati glavu i gutati suze.
Prilagoditi se tebi, svijetu, ikome
samo da bi me voljeli?
Da bi odobravali.

Kome takva lažnost treba?
Zar se živi od tuđih hvalospjeva?
Zar tuđe je tapšanje po ramenu,
neka vrijednost,
neko mjerilo?

Ma briga me!
Vrisnut ću opet!
Briga me što nitko ne odobrava,
briga me što ne živim kako bi htjeli.
Samo treptaj sam oka ovdje,
samo treptaj me oka od vječnosti dijeli.

I po svom ću,
ma neka je grešno,
neka je krivo
ali je moje.
Tvrdoglavo stupam,
makar gola na vjetru,
ispod kože mi ionako ne vide.

Ne vide me,
ni moje snove
ni dušu što mi u očima živi,
vide samo što bi htjeli,
što uspjeli nisu
i svi su im krivi.

Marija Klasiček


Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica portala Amazonke.com i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

Comments

komentari

Protected by Copyscape