Pakao i raj

Ništa mi nije jasno. Jedino što znam je da se već dva tjedna utapam u alkoholu. Zapravo 13 dana, 22 sata, 50 minuta i 30 sekundi. Toliko je točno prošlo otkad  mi je uništen život i to ni manje ni više nego od žene.

Žene koja je moj dah, moj život, koja je postala dio mene.

Od osobe za koju sam još uvijek spreman i život dati.
Koju volim više nego sebe.

Od osobe koja je trebala biti moja do kraja života.
Koja me je trebala usrećiti i koja je trebala nježno držati moje srce na dlanu.

Ali ne, jedna sekunda je bila dovoljna da mi srce slomi u milijune komadića. Da moju ljubav učini prljavom i nedostojnom. Da od najsretnijeg čovjeka, učini najtužnijeg i najranjivijeg čovjeka.

Svaki put kad sam pokušao razgovarati s Josipom, nije se javila. Svaki put kad sam je potražio, nisam je našao ili je odbila da se vidi sa mnom. Prvih par dana sam bio jako uporan, ali sam odustao nakon svih mojih pokušaja. Možda se nisam dovoljno trudio, možda…

I sad, dok se sve više približavam satu koji je trebao biti moj najsretniji trenutak u životu, zapravo naš najsretniji trenutak, u kojem smo trebali započeti naš zajednički život ja sjedim u stanu i utapam svoju bol u alkoholu. Zamišljam kako bih se smiješio i veselio s gostima, čekajući da se moja mladenka, moja druga polovica pojavi na vratima njezinog doma kako bi se uputili prema crkvi u kojoj bi se jedno drugome obećali. Prema crkvi u kojoj bi dali obećanja  i zavjete, s kojima bi i pred Bogom i pred ljudima postali jedno, prema svim nebeskim i zemaljskim zakonima. Moje maštanje narušavaju mnoga pitanja koja mi se vrzmaju po glavi. Pitanja za koja pokušavam pronaći odgovore. Ali jebeno se ne mičem s mjesta. Ništa mi nije jasno i ne nalazim nijedan logičan razlog za ovaj nagli prekid. Posegnem za novom bocom alkoholnog pića i nastavim sam sebi postavljati pitanja;

Da li su doživljeni trenutci dokaz ljubavi  ili su samo okrutne karte u igri sudbine!? Može li vrijeme i udaljenost donijeti zaborav?? Hoće  li mi vrijeme pomoći??? Hoće li…?
na koje nemam odgovor.

Nastavljam piti sve dok mi alkohol ne donese privremeni zaborav na ovu razarajuću bol koja mi razdire i srce i dušu. Na bol koja me čini slabićem, Postavljam sebi još jedno pitanje, koje djeluje na moju bol kao sol na živu ranu;

Da li je moja ljubav  ujedno najveći grijeh i najveća pogreška u mom životu?

Iskreni odgovor na to pitanje do kraja lomi one krhke dijelove mog srca i duše.

Čini se da jeste! Jer ja istodobno u svom srcu osjećam, i pakao i raj. Raj, prisjećajući se sretnih zajedničkih uspomena, puštajući svoje srce da leti od radosti. Pakao, kad srce umre od tuge čim postane svjesno stvarnosti  i sunovrati se u njegovo surovo grotlo.

Moja svjetlost, postala je moja tama. Moja ljubavi radost, postala je moja nesreća i tuga, a moj je život, postao moje prokletstvo. Unatoč paklu u kojem se trenutno nalazim, dao bih sve što imam da ponovno osjetim Raj. Da ponovno osjetim onaj osjećaj poleta i sreće kad bih ugledao Josipu. Zapravo, kad bih samo pomislio na nju, kad bih mogao vratiti ono vrijeme u kojem je tišina  govorila više od tisuću riječi. Dok smo stajali jedno drugome u zagrljaju i osluškivali kako nam srca lupaju, toliko usklađeno da se činilo kao da je zapravo jedno.

Ono vrijeme, kad smo bili sretni i bezbrižni, kad smo misli da nitko nije sretniji od nas i da nam ništa ne može nauditi. Dao bih sve, samo da izađem iz ovog grotla pakla u kojem moje srce  svakom sekundom postaje sve više slomljeno i bezvrijedno. Jer srce bez ljubavi je baš to, najobičniji organ kojem je svrha pumpanje krvi. Srce  bez ljubavi, postaje rupa bez dna. Postane sve tamnije i ogorčenije, otkucavajući kao da odbrojava minute do kraja života. I sad dok proživljavam  tu beznadnost, potegnem iz boce ogroman gutljaj. Odavno sam već lijek za moju bol prestao tražiti u alkoholu, ali tamo tražim  privremeni zaborav koji mi on nudi kako bih otplovio u snove. Snove u kojima ću  opet doživjeti svoj Raj, sve dok opet ne postanem svjestan svog Pakla…

A. C.


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape