Maja Marić: Sex i grad – bez grada, a bogami, i sexa…

Bila sam sama neku večer, u jednom od onih raspoloženja kada moliš boga da ‘nešto’ krene na tv-u jer nemam živaca, volje ni snage birati što je to točno što želim gledati. I nebesa su mi se smilovala, naletjela sam na večernji maraton starih epizoda Sexa i grada. Serije uz koju sam, baš kao i cijela horda žena moje generacije, odrasla. Sjećam se kada ju je još pratila moja mama, a ja sam poskrivećki škicala i zgražala se. Naravno, na faxu sam nadoknadila sve propuštene epizode, a onda i utvrdila gradivo nekoliko puta. Ponekad imam osjećaj da nisam studirala, samo serije gledala, ali to je sad neka skroz druga tema.

Ako postoje suvremene Disneyjeve princeze, ove četiri žene neko vrijeme bile su utjelovljenje istih. Samostalne, otvorene, ne pretjerano prekrasne. Razgovori o sexu, šopingu i vlastitim egzistencijalističkim krizama među ženama više nikada neće biti isti – velikim dijelom zahvaljujući njima. Baš kao i većina zagriženih fanova, zahvalna sam na njima i smatram da su neizostavni dio suvremene pop kulture. Ali ono što sam ja gledala neku večer, u meni je upalilo previše lampica. Nešto kao kada obožavate Barbike cijeli život, a onda, jedan dan u žaru puberteta, ugledate ih pod drugačijim svjetlom. I uočite sve ono što je na Barbikama ‘krivo’. I više ih nikada ne možete pogledati jednako.

I tako sam ja sjedila na kauču i gledala Carrie, najveći idol modernih žena, fashionistica i karijeristica na ovim prostorima, kako se iz epizode u epizodu ponaša kao najveće razmaženo džubre. Nemojte se ljutiti na mene, ali tako je. Jeste li ikada pogledali koju epizodu, ali bez sentimentalne angažiranosti? Pa ja sam cijelu večer željela uletjeti u kadar i tresti je dok ne dođe k sebi! Da, sestro, razmaženo je ako si smrtno uvrijeđena jer tvoj dečko koji se useljava kod tebe očekuje da pomakneš svoje stvari za 30 cm!! Da, suludo je i kretenski potrošiti svotu novaca dovoljnu za kupnju stana na cipele! I ne, nije bezobrazno da ti se to napomene! Iz epizode u epizodu, iz sezone u sezonu, žena se prenemaže i izmišlja probleme tamo gdje ih nema i živi na oblačiću na kojem bi joj pozavidjela i Kraljevna na zrnu graška!

Naravno, neću se pametariti i reći da je loše napravljen lik. Čak štoviše, pošto scenarij (a i samu knjigu) nisu pisale tinejdžerice, očito je da je lik trebao imati i milijun mana (baš poput svakoga od nas). Ali ono što nismo znali je – koliki efekt će ova serija imati na cijele generacije mladih žena! I u redu je što nam je pokazala da žene smiju biti seksualno neovisne (na našim prostorima je to još uvijek diskutabilno) i da smiju imati i karijeru i djecu bez braka i brak bez djece i žrtvovati karijeru zbog obitelji ne žrtvovati ništa zbog sebe. I zato mi je svaki lik neizmjerno drag jer predstavlja određeni tip žena, te nam pokazuje kako s godinama evoluiraju, kako se nanovo izgrađuju kada im planovi neuspjevaju ili, još zanimljivije, kada im se snovi ostvaruju, a one nauče da to možda i nije ono što su željele.

Ali sama Carrie se nekako izdigla kao moralna vertikala, kao ‘realna Barbie’, kao žena kakvu bismo mi sve trebale željeti biti. A to je TAKO krivo!! Jer baš ona je najnepouzdaniji i najslabiji karakter. Ima toliko kvaliteta ‘princeze’ protiv kojih se, kao, bori – od ovisnosti o muškarcima, razmaženosti, rastrošnosti, materijalizma, sebičnosti pa da dalje ne nabrajam.

Naravno, žena ima pravo biti sve to, ali ne kao predložak za ‘idealnu ženu’. I umjesto da smo sve naučile nešto iz njenih grešaka (pa tako i sladunjavog i tako KRIVOG kraja cijele serije), horde žena pronašle su idealnu ispriku da se ponašaju tako. Umjesto izvlačenja pouke, mi smo dobile ispriku da sumanuto kupujemo tričarije koje su debelo izvan naših mogućnosti. Jer Carrie MORA imati 74 para cipela, moram I JA! Jer Carrie zna da ljubav sve pobjeđuje pa nema veze što je veza loša. Jer Carrie zna da kontent nije bitan, samo nek je izvana šareno – budali drago.

Serija je učinila nevjerojatno puno za tadašnju ženu. Otvorila joj je mnoga vrata i pokazala da žena smije biti sve što poželi. I majka i karijeristica i briljantna, a svejedno nekada glupa, i nesavršena i šarmantna i ‘obična’. Ali moramo biti svjesne toga da je serija, baš zato što je bila pionirska, morala i zadržati puno starih ‘prihvaćenih obrazaca ponašanja’. Jer preekstremna ne bi uspjela. I to je važno zapamtiti.

Kada već moramo birati idole iz ‘velike četvorke’, pokušajte se sada, u odraslom životu, fokusirati na Mirandu. Nemojte da vas zaslijepi Carriena iskričavost i Samanthina sloboda. Obratite pažnju na ‘najneugledniju’, na crvenokosu smušenu i najmanje istaknutu ženu – Mirandu. Pogledajte njen televizijski CV i vidjet ćete o čemu govorim. Carrie je odlična za prodati preskupe cipele ženama kojima ne trebaju. Miranda je ona koju želite imati u svojim redovima kada dođe do borbe za prava. A borimo se za njih svaki dan, htjele vi to sebi priznati ili ne. Nije slučajno izabrana baš ona kao jedan od slogana suvremene feminističke borbe. Jer – we should all be Mirandas!

Maja Marić


Maja Marić

Kraljevna na zrnu graška dugo je bila moja najdraža bajka iako nisam znala točno reći zašto. Uz Snježnu kraljicu i Sretnog princa nekako je uvijek dirala tu neku žicu duboko u meni. Divna krasna mila pametna kraljevna kojoj jednostavno UVIJEK nešto smeta! Nešto poput graška. Maleno i nebitno, reći će neki. Ali ne i kraljevna! A takva sam i sama – krunu sam zagubila negdje putem, ali ostao je taj vječni osjećaj iritacije. Iz tuđe perspektive tako sam vječno bila razmažena, čudna, ufurana cura koja pati od sindroma Marije Antoanete! Ja se jednostavno nisam obazirala i pronašla sam ispušni ventil – pisanje. O svemu i svačemu, o radostima i tugama, o bjesovima i čarolijama, o najmračnijim sferama. O majčinstvu i tetovažama, o glazbi i gastarbajterima. O smislu postojanja i ljubavi prema kavi. Osim ovog divnog portala, pronaći ćete me i na #misusovo blogu. A ja ću i dalje pisati uvijek i svugdje, baš u inat grašku! A ostali… pa – neka jedu kolače!

Comments

komentari

Protected by Copyscape