Što JA želim?

Jesmo li se puno nadali i trudili da bismo malo dobili? Jesmo li previsoko gledali da bismo kasno osjetili da nam se tlo pod nogama otvara? Jesmo li previše zaboravljali i opraštali da bismo se uvijek iznova na isto mjesto opekli? Ili smo previše griješili da bi nas sve učinjeno i izrečeno uvijek nekako zaobišlo i pritom ničem naučilo?

Pa što se sad čudiš? Tu gdje jesi, u trenutku u kojem jesi, s kim god da jesi, čemu se čudiš? Nemoj. Nikom i ničem osim samom sebi.

Prereži pupčanu vrpcu između ponavljanih obrazaca, navika, simultanih zbivanja, automatiziranih radnji koje se nižu na dnevnoj traci poput oštećenih zapakiranih artikala u kakvoj derutnoj samoposluzi. Sve jednom iskorišteno, zauvijek neupotrebljivo i bačeno. Sačuvaj nešto i prihvati to kao dio sebe. Promijeni što se da promijeniti, pažljivo bdi nad onim čime si nepovratno obilježen. I zapitaj se: Pa što ja to želim? Kraćeg i težeg pitanja u životu više nećeš čuti, ukoliko znaš i možeš suvislo odgovoriti.

Želiš otići? Otiđi, ali sebe zdravog i isfiltriranog ponesi. U svijetu u koji se baciš, sve naučeno i godinama apsorbirano bivanjem u istom mjestu, naglo pada u vodu. Stisni šake i zube i hrabro koračaj ususret svojim snovima. Ne daj se pokolebati ni obeshrabriti, učini sve što je u tvojoj moći bez da se kasnije čudiš što se nadaš, trudiš, gledaš visoko, opraštaš ili griješiš.

Želiš ostati? Ostani, ali ne poželi više nikad pobjeći. Zaljubi se u jutra u kojima se budiš, ulice kojima prolaziš, ljude koje susrećeš, zrak koji dišeš, ali prije svega, zaljubi se u samog sebe. Iz ljubavi prema sebi rađa se ljubav prema svijetu u kojem obitavaš. Na kraju ti više nije bitno gdje si, već jesi li u dobro sa svojim bićem. Učini sve što je u tvojoj moći bez da se kasnije čudiš što se nadaš, trudiš, gledaš visoko, opraštaš ili griješiš.

Želiš naučiti uživati u trenutku? Uči se. Gledaj kako se svijet oko tebe mijenja i dopusti sebi da se mijenjaš paralelno s njim, onoliko koliko ti je potrebno da se prilagodiš, ali nikada previše se osvrćući unatrag, niti trčeći unaprijed. Život se odvija sada i ovdje, ali ponekad prekasno uočimo ljepotu malih trenutaka kojima obogaćujemo svakodnevicu i kada se pomirimo s tim da ih više ne možemo reproducirati zadovoljimo se blijedom reprizom u četiri zida vlastitog uma. I zato učini sve što je u tvojoj moći bez da se kasnije čudiš što se nadaš, trudiš, gledaš visoko, opraštaš ili griješiš.

Želiš biti sretan? Budi. Potrudi se onoliko koliko ti vlastite sposobnosti i okolnosti u kojima se nalaziš dopuštaju. Pronađi nekakvu mjeru i ne leti iz krajnosti u krajnost. Neka dio tvoje sreće budi i oni loši dani, koje više nećeš dočekivati sa strahom i pobunom, već ćeš ih prihvatiti kao dio sebe i nježno prigrliti. Iz loših stvari se, prije ili kasnije, izrodi barem jedna dobra. I obratno. Kada prihvatiš to cirkularno načela života, radost i tuga pruže ruke jednom drugom i sprijatelje se zauvijek. I zato učini sve što je u tvojoj moći bez da se kasnije čudiš što se nadaš, trudiš, gledaš visoko, opraštaš ili griješiš.

Jer sve je to ljudski. Jedino što je bitno jest događa li se iskreno i iz srca ili iz zabluda i lažnih potreba. Danas je, naposljetku, sreću najlakše glumiti.

Ana Skelin


Ana Skelin

Pozdrav dragim čitateljima! Moje ime je Ana, imam 24 godine i dolazim iz Šibenika. Studiram francuski i talijanski jezik i književnost i već nekoliko godina živim na zagrebačkoj adresi. Volim knjige, hranu, sve talijansko, djecu, putovanja, šetnje uz more, jednostavne i nasmijane ljude. Male stvari i trenutke koji me inspiriraju i potiču da kroz pisanje izrazim i upoznam samu sebe. 

Comments

komentari

Protected by Copyscape