Voajerizam društvenih mreža

Nekada su upoznavanja ljudi bila prava avatura. Kinder jaje. Nikad nisi znao šta ćeš dobiti i hoćeš li se razočarati ili obradovati dobijenim. Realno, ni danas baš nisi 100 % siguran šta čuči u nekome, ali barem imaš na raspolaganju neke osnovne informacije o osobi koja ti se sviđa. Sve zahvaljujući divnom modernom svijetu i društvenim mrežama koje su nam omogućile da budemo mali voajeri i špijuni u sigurnosti svog doma, iza blještavog odsjaja monitora u mraku dok s onim blago morbidnim pogledom zurimo u nečiji profil i listamo slike. Svi smo bili tu, nemojte poricati.

Kako je to nekada teklo? U doba naših djedova i nana? Jednostavno da ne može jednostavnije biti. On dođe po nečijoj preporuci pod njen prozor nakon što prepješači deset kilometara po snijegu dubokom dva metra, savlada čopor gladnih vukova i pohrve se s medvjedom, a onda baci kamičak na prozor da bi mu nana samo pomakla zavjesu, pogledala ga i ljutito frknula jer je kasnio i nije stigao na vrijeme pa mu baci, danas tako popularni, seen.

U gradskim sredinama je bila nešto drugačija situacija, ali je preporuka opet bila sve. „Znaš, ima jedna dobra djevojka, fina. Iz fine porodice. Ima široke bokove. Djeca će da ispadaju iz nje samo kad se nakašlje.“ Ili „Ima fin momak, onako kršan. Metar drva na leđima može ponijeti. Fin pravo.“

I to bi bilo to. Ostalo su ljubavnici morali saznavati postepeno, te koje duge gaće on nosi kad zahladni, te jesu li mu leđa dlakava, jesu li njene cice prave ili je samo vunenih čarapa nagurala ispod bluze i šta voli da jede. Sad je sve na izvolite. Ne trebaš se ni truditi popričati s nekim.

Hoćeš da znaš ima li leđa orangutana? Otvoriš njegov Instagram profil. Hoćeš da znaš ima li psihopatske sklonosti? Otvoriš Facebook profil. Aha, ima slike sa maca, kucama, djecom. Voli ih. Jao, pa to je sjajno. Kakav će samo on otac biti. Šta je ovo? Gdje je njegova bivša? Sigurno je ova žguba. Vidi je na šta liči. Pa ja sam bolja od nje.

Muškarci su jednostavniji. Puno jednostavniji. Otvore profil i traže slike u kupaćem kostimu. Ili u donjem vešu. Ili barem neku sa uskom majicom. Jer smo… Pa, muška stoka. Šta da se radi? Nemojte reći da vi ne zagledate u slike u kupaćim gaćama ili uskim pantalonama jer znate da zagledate. Nas ne interesuje hrana koju jedete, piće koje pijete, pažljivo složene stvari na stolu kafića kad slikate ona srculencad u šoljicama kafe. Ne interesuju nas nešto ni silni citati poznatih književnika kojima znaju biti zatrpani profili. Samo slike u kupaćem kostimu. Znam, stoka.

Ali šta kada se desi slučaj da ste upoznali nekoga ko vam se sviđa nakon noćnog izlaska ili dnevne kafe? I dođete kući, u sigurnost svog doma, otvorite sve moguće društvene mreže i počnete da špijunirate. Pravi ste mali James Bond, samo vam fali smoking i dozvola za ubijanje, ali imate nešto puno bolje od toga. Dozvolu za online mahalanje tj. preturanje po stvarima tuđih društvenih mreža u potrazi za nečim sumnjivim. Da vidite šta se sve nudi na trpezi, prije nego zagrizete u to slasno meso za kojim vam već curi pljuvačka.

I tako, polumrak u sobi, tipkate ime u tražilice društvenih mreža, strpljivo čekate rezultate kao onomad kad ste radili onaj prvi test na trudnoću kad je pukao kondom, i cvrc. Nema ništa. Apsolutno ništa. Dotična persona ne postoji. Kako sad da znate nešto više o njoj? Morat ćete pričati s njom? Zaista pričati? Kako? Zašto? Zašto ta persona nema profil na društvenim mrežama? Šta krije? Odakle je? Je li normalna?

Možemo mi pričati šta hoćemo, ali u današnje vrijeme je profil na društvenoj mreži postao kao neka tvog portofolia, uvod u ono što si ti.

Da, postoje ljudi sa besmislenim profilima nakrcanima glupostima. Da, postoje ljudi koji gnjave sa slikama i statusima na svakih 15 minuta i predočavaju nam pravi reality show, od rođenja djeteta do skidanja temperature mališanu svim mogućim sredstvima uz obaveznu javnu diskusiju iako je isto moguće obaviti i privatno, pa sve do toga šta jedu, kako beba kaki i koliko puta do rasporeda njihovog odlaska na more i svih aktivnosti na njemu obavezno propraćenu slikama sa ružičastim flamingom. Da, postoje i oni koji uživaju u privatnosti.

Postoje i oni koji imaju 49235 slike u istoj pozi, samo drugoj odjeći. Uvijek sam se pitao kako to uspjevaju? Ali doslovno istoj. Ništa se ne mijenja. Od položaja tijela, do izraza lica, ugla svjetlosti. Sve je identično. KAKO?

Postoje grupe i podgrupe ljudi na društvenim mrežama i baš zbog toga je malo čudno kad ti neko u 21. stoljeću dođe i kaže: „Znaš, nemam ja društvenih mreža. Ne treba mi.“ Kriju li nešto? Vrlo vjerovatno. Muškarci obično supruge. Žene? Mislim da ne postoje žene bez profila na društvenim mrežama. Ispravite me ako griješim.

Da li je ono što vidimo na društvenim mrežama garant da smo upoznali nekoga? Donekle. Ostalo svakako moramo saznati druženjem. Da li je sumnjivo ako neko nema profil ni na jednoj društvenoj mreži? Sumnjivo jeste. Opravdano? To je pitanje. Ali moramo priznati da je špijuniranje sada postalo puno zabavnije? Zar ne?

Mirnes Alispahić

 

Komentari

Mirnes Alispahić

Stekao naviku pisanja u sitne noćne sate koju imam do dana današnjeg što me košta, ali ljubav je ljubav. Na portalu možete pronaći svega pomalo od mog pisanja, mada se najbolje snalazim u vodama fantastike i filmskim osvrtima. Hvala na čitanju i do sljedećeg čitanja budite mi pozdravljeni gdje god da ste.

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete