Blade Runner 2049 (2017)

ŽANR: triler/naučna fantastika
REŽIJA: Denis Villeneuve
SCENARIO: Hampton Fancher,Michael Green
ULOGE: Ryan Gosling, Harrison Ford, Ana de Armas, Sylvia Hoeks, Robin Wright, Mackenzie Davis, Carla Juri, Lennie James, Dave Bautista, Jared Leto
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 163 minute

1982. Hollywood nam je podario Istrebljivača (Blader Runner, 1982.), film koji te godine nije baš bio najbolje prihvaćen, ali je tokom godina dosegao kutlni status te su čak i filmski kritičari mijenjali svoja mišljenja i redovno ga svrstavaju u liste najboljih filmova svih vremena. S pravom, jer Istrebljivač to zaista jeste, jedna savršena harmonija atmosfere, režije, glumaca, scenografije i prelijepog elektronskog soundtracka velikog Vangelisa uz poneku manu koja mu daje poseban šmek. Bio je to i ostao vjerovatno najbolji film koji je Ridley Scott snimio u svojoj karijeri.

Ideja o nastavku sage o Deckardu, istrebljivaču replikanata i replikantima je postojala duže vremena, ali jednostavno se niko nije želio prihvatiti posla niti dirati u nešto što je doseglo status svetinje kod obožavatelja. Kao kada je Madonna željela uraditi remake Kazablanke (Casablanca, 1942.) pa je, s pravom, dočekana na nož. Mada je sam roman Philipa K. Dicka, Da li androidi sanjaju električne ovce?, koji je poslužio kao predložak za film iz 1982. imao više nastavaka, napisanih od strane njegovog prijatelja K.W. Jetera, koji se u principu nastavljaju na film, na sam nastavak filma se čekalo evo dugih 35 godina i on u potpunosti ignoriše te knjige i taj kontinuitet radnje.

Iako se posla nastavka želio latiti sam Ridley Scott, čovjek koji nam je podario prvi dio, odustao je da bi se posvetio nastavcima Osmog putnika pa je ostao u ulozi producenta, a rediteljsku palicu je prepustio Kanađaninu, Denisu Villeneuveu i tako nas poštedio užasa, koji nam je priredio radom na nastavcima Osmog putnika. Ispostavilo se da je Villeneuve pun pogodak i da nam je podario nastavak koji komotno može stati rame uz rame sa prethodnikom, a opet biti svoj u cijeloj priči.

Sama priča se nastavlja 30 godina nakon prvog dijela, kada K, replikant nove generacije koji je svjestan te činjenice, radeći kao istrebljivač nabasa na otkriće koje bi moglo promijeniti sve i izazvati revoluciju, a to je tajna vješto skrivana 30 godina. Za razliku od prvog dijela, gdje se godinama poslije izlaska filma debatovalo da li je Deckard replikant ili nije, ovdje tu nema mistike. K je replikant, on to zna, svi oko njega to znaju i predmet je mržnje u policijskoj stanici, ali on obavlja svoj posao. Lovi svoju vrstu, što dovodi do zanimljivih dilema u samom liku nakon određenih otkrića. Sama premisa replikanata je bila ta da su to sintetički ljudi bez emocija, sve dok Tyrell nije napravio eksperimentalnog replikanta, Rachel. To je jedno od vječnih pitanja u polju naučne fantastike, šta ako čovjekove kreacije počnu da osjećaju i razmišljaju na svoj način? Kuda to vodi?

K je recimo replikant koji žudi da tim da bude čovjek, jasno je to vidljivo. On želi da voli, da ima nekoga ko ga voli. On želi taj osjećaj. Vidljivo je to iz njegovog odnosa sa Joi, umjetnom inteligencijom koju oblikuje po svojim željama. U njemu se također javlja i moralna dilema, da li je on zaista samo pas koji poslušno obavlja prljavi posao za ljude i ubija svoj “rod”?

Generalno, Istrebljivač 2049 (Blade Runner, 2049.) donosi mnoštvo novih pitanja i vješto skriva odgovore, ostavljajući nas da nagađamo i pitamo se kako odgovoriti na njih. Neka su mogla biti i odgovorena, s obzirom na dužinu trajanja filma od 163 minute, ali su izgleda producenti odlučili ići malo više holivudski pa dati malo više scena akcije, koje su se i mogle izbjeći, ali se vjerovatno pokušalo ići na ruku mlađim generacijama.

Iako film traje 163 minute, radnja glatko teče. Polako se otkriva, ali niti u jednom trenutku ne osjećate dosadu i smaranja, što dovoljno govori kako je Villeneuve majstorski odradio svoj dio posla, a zaista jeste. Svijet njegovog Istrebljivača je nešto drugačiji od Scottovog. Scottov mi je bio bolji, jer mi odgovara cijeloj toj priči i atmosferi, ali Villeneuveov je sjajan. Ono što su on i Roger Deakins uradili za vizuelni izgled filma je fenomenalno i to se ne može osporiti. Muzika je maestralna i upotpunjava ugođaj, a Ryan Gosling je idealan za ovu ulogu samotnjaka, tužnog psećeg pogleda, koji u sebi nosi određenu dozu opasnosti i mistike.

Ima nekih stvari koje su mi blago zasmetale, poput holograma koji u jednom trenutku pokisne, ali ne može imati intimni odnos nego se mora sinhronizovati sa prostitutkom. Generalno, to je samo jedna od tih nekoliko stvari koje su mi zasmetale i koje su se mogle bolje riješiti, ali nekako oprostite i pređete preko toga.

Istrebljivač 2049 je svakako film koji ćemo, poput i voljenog prvog dijela, gledati više puta, iz godine u godinu i koji će zasigurno steći kultni status svog prethodnika. I treba ga doista gledati kao nastavak i ne pretjerano porediti sa prvim dijelom, jer to zaista ne bi bilo fer jer je ovo film za sebe u svakom smislu te riječi.

Mirnes Alispahić


Mirnes Alispahić

Mirnes je običan tip koji želi da bude pisac jednog dana kad poraste. U međuvremenu se trudi i vježba, a to možete pročitati na ovom sjajnom  portalu. Napiše ponekad i nešto u svojoj kolumni. Pravi se pametan. I  ima bijelog zeku crvenih očiju. I ovo je napisao u trećem licu. Ko još  piše o sebi u trećem licu? Ne budite stidni i pošaljite mail sa sugestijama, kritikama, prijetnjama. 21. je stoljeće. Gay stop. Nemoralne ponude stop. Hvala na čitanju i do sljedećeg čitanja budite mi pozdravljeni gdje god da ste.

P.S. Jesam li spomenuo da imam uvrnut  smisao za humor?

Comments

komentari

Protected by Copyscape