Nebo

Savršeno nebo se rasulo ne tisuće kristala,
gledam ih kako padaju.
Kao sitni bodeži, razasuti svuda po nama.
Još uvijek stojim ispred tebe
i ne spuštam pogled.
Oko nas udaraju vjetrovi,
sve se pretvara u prah.

Apokalipsa jedne ljubavi.

Pretpostavljam da je vrag u pravu bio,
kad je rekao da smo odavno prokleti,
da nas je uzeo, kad smo poljupcima
jedno drugo izdali.

Još ti donosim radost kažeš?
Mnogima je donosim.
Kao da znam usrećiti svakog osim sebe.

Samo pogledaj to crnilo iznad nas,
na mjestu gdje se nekoć nebo plavilo.
I pogledaj rane od kristala.
Pa mi reci je li to zaista radost
ili samo tvoja šarena laž?

I mislila sam.
Sad tek sklapam oči,
biršem naivne suze.
Odlazim.

Ostavljam porušene svjetove.
Spaljene snove i kule od pijeska.
Iznad mene, vidim nešto se budi,
neko novo nebo.
A ti i ja od sutra, neki novi ljudi.

Marija Klasiček


Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica portala Amazonke.com i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

Comments

komentari

Protected by Copyscape