Nebo

Savršeno nebo se rasulo ne tisuće kristala,
gledam ih kako padaju.
Kao sitni bodeži, razasuti svuda po nama.
Još uvijek stojim ispred tebe
i ne spuštam pogled.
Oko nas udaraju vjetrovi,
sve se pretvara u prah.

Apokalipsa jedne ljubavi.

Pretpostavljam da je vrag u pravu bio,
kad je rekao da smo odavno prokleti,
da nas je uzeo, kad smo poljupcima
jedno drugo izdali.

Još ti donosim radost kažeš?
Mnogima je donosim.
Kao da znam usrećiti svakog osim sebe.

Samo pogledaj to crnilo iznad nas,
na mjestu gdje se nekoć nebo plavilo.
I pogledaj rane od kristala.
Pa mi reci je li to zaista radost
ili samo tvoja šarena laž?

I mislila sam.
Sad tek sklapam oči,
biršem naivne suze.
Odlazim.

Ostavljam porušene svjetove.
Spaljene snove i kule od pijeska.
Iznad mene, vidim nešto se budi,
neko novo nebo.
A ti i ja od sutra, neki novi ljudi.

Marija Klasiček

Komentari

Marija Klasiček

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne? Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija. Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari :)

You May Also Like