Highway to hell…

Jedna sam od onih koji uvijek brkaju narodne poslovice. Ako u njima pronalazim smisao, često ih pokušavam citirati, ali to uglavnom zvuči ovako: „Vuk sit, a mirne ovce u Bosni“, ili „Nit luk jeo, nit kruh mirisao.“ Znam da ne ide baš tako, ali nikako se ne mogu točno sjetiti kako baš točno ide. Ali jedna od poslovica za koju znam kako ide, ali se s njenom porukom apsolutno ne slažem, je: „Put do pakla popločan je dobrim namjerama“. Tko je to uopće izmislio i zašto? I zašto se uopće takva izreka ukorijenila u narodu da je sad svi već generacijama govore i prenosi se usmenom predajom?

Pa to je baš naš balkanski princip. Štogod napraviš, ne valja. Džaba ti onda namjera. „Nemoj mi što zamjeriti“- pazi čak i ako sam sve super napravila, ja te pozivam da razmisliš jesam li ipak usput nekako zgriješila i još se na tome unaprijed ispričavam. „Ne talasaj.“ – kako je da je, dobro je. Jao, kakve gluposti. Već čujem kako mnogi okreću očima jer tko sam sad ja pa da kritiziram stare poslovice koje, da nisu tako mudre, ne bi se sigurno tako dugo zadržale u narodu. A narod je kao što znamo uvijek mudar i pravedan i većina koja ima određeno mišljenje je stvorena zbog zdravih vrijednosti nekog stava, a ne zato što je netko bio dovoljno glasan, a ostale je bilo nedovoljno briga da obrate pažnju da se išta događa.

Od dva kandidata koji se prijavljuju za isto radno mjesto, samo jedan će posao i dobiti. Dobra namjera da ti dobiješ taj posao, drugoga je koštala željenog posla. Ako imaš dobru namjeru pomoći nekome, najbolje je ne napraviti to, jer možda je to varalica i uopće ne zaslužuje tvoju pažnju. Kad malo bolje razmislimo, ni dobra namjera da djeci pomognemo dugoročno nije dobra. Jer to što im danas dajemo samopouzdanje znači da će sutra zbog toga biti nesamostalni i neće se znati brinuti sami za sebe. I tako dalje, smiješnih, a ustvari tužnih opravdanja ove „mudre“ poslovice ima napretek.

Sigurno je s time davnih dana i stvorena prva vladajuća većina. Ne samo da ova poslovica aludira na to da to što mi mislimo da imamo dobru namjeru ne znači ništa, nego je u to još uvučen i Bog. Ti možda misliš da imaš dobru namjeru, ali ustvari ne znaš ništa i radiš protiv Boga. Ideš ravno u pakao. Ništa ne znaš, ti mali čovječe. Mi, vladajuća većina znamo bolje i ono što ti nećemo reći je da je to zato jer uglavnom nemamo dobrih namjera pa za nas ta poslovica ni ne vrijedi.

Ovo nije kolumna protiv većine. Ovo je kolumna u kojoj javno prozivam poslovicu: „Put do pakla je popločen dobrim namjerama“, glupom i opasnom, jer sam svjesna da takve moćne i ukorijenjene  riječi mogu služiti kao vrlo efikasno oružje koje može učiniti da masa zašuti i ne djeluje. I to pazi koja masa! Ona masa koja ima dobre namjere, a boji se pakla. Dakle, strašno.

Dosta je takvih gluposti. Dragi ljudi, dobra namjera je uvijek dobra. Nema skrivene poruke niti motiva ispod motiva. Samo je jedan, onaj put srca i duše, a njegova moć je najveća. Zagovaranjem ovakve poslovice mnogi se mogu obeshrabriti, jer zaista, štogod mi napravimo, makar i u dobroj namjeri, a nekoga može loše utjecati. Ali što ako onaj koji nije dobio prvi posao, dobije drugi, još bolji? Što ako pomažući onoga za kojega osjećaš da je siromašan za njega napraviš ogromnu razliku? Što ako prestanemo slušati sve one „ali“ i „pazi se“ i „boj se pakla/izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti“?

Tada bi ostala samo dobra namjera. Put do svega dobroga popločan je dobrim namjerama. Kako vam ovo zvuči? Kad zatvoriš oči i u tišini svojih misli čuješ ideju za koju znaš da je došla s pravoga mjesta – iz tvoje duše, tko si ti da je ne poslušaš? Hoćeš li je slijediti, jer kad otvoriš oči, na tvom licu biti će osmijeh i po tome ćeš znati da je ideja prava i da je trebaš provesti u djelo? Ili ćeš popustiti isprikama, strahovima i sumnjama u put kojim te dobre namjere vode i jednostavno ne napraviti ništa?

„Ne talasaj“. „Da je bolje, ne bi valjalo“. Jedna glupa poslovica do druge.

Mislim da je vrijeme da prestanemo nasjedati na priče o Zubić vili i svom zlu koje će se na nas strovaliti ako počnemo misliti svojom glavom i slijediti svoje srce. Niste se nikad zapitali jesu li možda takve poslovice smišljene upravo i samo zato kako bi se kontrolirale mase i kako pojedinci koji te mase čine ne bi „talasali“? Zapitajte se sada. Zar stvarno mislite da će vas djelovanje iz dobre namjere odvesti u pakao? Ili je to možda tek jedan od najstarijih marketinških trikova kako bi se narod držao pod kontrolom?

Ako i je, ne nasjedajmo na takve trikove danas. Ne više. Ja više nijednu poslovicu ne uzimam zdravo za gotovo, ma niti jednu riječ. Prvo se zapitam što to meni znači. Možda je to i razlog zašto pišem. Kako bih sebe i druge inspirirala da pronađu neke nove riječi i poslovice. Riječi hrabrosti, akcije, prkosa i djelovanja.

Sve vas ljubi puna dobrih namjera Anita.

Anita Ratkić Šošić


Anita Ratkić Šošić

Anita Ratkić Šošić za Amazonke piše kolumnu Dašak pozitive namijenjenu svim ženama koje žive, misle i rade u petoj brzini, ali naravno i muškarcima koji se ih se ne boje. Osnivačica book cluba i projekta „Dašak pozitive“, velika pobornica zdravog pozitivnog razmišljanja i djelovanja, Anitin cilj je uspjeti biti svojom u svakodnevnici ispunjenoj brojnim obavezama. Otuda i naziv – Dašak pozitive, jer uvijek se može naći nešto lijepo na što se možemo osloniti, skupiti snagu i ići dalje. Dokle? Dokle si dozvolimo. A Aniti kažu da si često dozvoljava previše, na što ona odgovara da je tek počela.

Comments

komentari

Protected by Copyscape