Oda prijateljstvu…

Čuvajte ih. Te ljude. Srcu drage, koje osjećate kao dio sebe. Nazivaju se prijateljima, ali imaju značenje koje premašuje granice svake postojeće definicije te riječi. Prepoznat ćete ih tek nakon izvjesnog vremena, kada se u završnoj fazi raznih životnih situacija i događaja, bilo lijepih ili ružnih, zadrže samo oni najizdržljiviji i najvjerniji. To su oni koji će vas gurati kada poželite zakoračiti unatrag, podići kada se spotaknete i naglo padnete, zaustaviti kada se bezglavo zaletite u ralje života i držati za ruku, čvrsto i nepokolebljivo, dok se sa svim navedenim suočavate.

Prepoznat ćete ih po brižnom dodiru kada od dodira zazirete, po sjaju u očima koji se ističe u moru ljudskih pogleda, po toplom osmijehu koji ima moć da osvijetli i najtmurnije dane, po zagrljaju koji vam ulijeva osjećaj sigurnosti i mirnoće, baš onda kada je to najpotrebnije.

I ne, neće vas uvijek ohrabrujuće tapšati po ramenu. Jer na koncu, znaju vas toliko dobro da ponekad mogu prepoznati opasnost koja se prikrada iza ugla i mnogo prije nego se vama ukaže negdje na horizontu. Tada će vas prostrijeliti pogledom i riječima. Dok god u takvim trenucima i dalje osjećate snažni naboj brige i ljubavi, skrivenih iza svakog slova koje vam ne ide na ruku, e tada ih pogotovo čuvajte. Konstruktivne kritike koje primate od najbližih su nešto jako vrijedno. Pogotovo kada možete prepoznati iz kolike su vam dubine srca upućene. I to tuđeg srca, koje se puni vašom srećom i zadovoljstvom. Srca koje snažnije kuca kada se vi smijete, a utišava kada zaplačete.

Prepoznat ćete ih po predanosti i jačini kojom grizu za vas, pa sve i kada ste u krivu. Obranit će vas pred svima, ali će vam trenutak kasnije kada se sakrijete od očiju svijeta reći iskreno i bez okolišanja ˝Pogriješio si˝. Ni tada vas neće napustiti već će skupiti snagu da tu grešku, kakva god ona bila, popravite zajedničkim snagama.

To su osobe koje su u nekim trenucima tužnije od vas samih uslijed vaših osobnih padova, a sretnije povodom uspjeha. Uspjeha kojima će se ponositi jer ih znaju doživljavati kao vlastite, kojima će se veseliti bez trunke zloće i zavisti, a koje se danas nažalost sve češće kriju iza simpatično upakiranih ˝dobronamjernih˝ gesta i riječi.

Prepoznat ćete ih po naizgled beznačajnim i malim djelima koja se pokreću na pogon velike, bezuvjetne ljubavi. Po jednom, najobičnijem ˝Kako si˝ i ˝Tu sam za sve što trebaš˝. Da, puno puta ste to čuli, od mnogo ljudi, i značajnih i onih manje bitnih. Ali sretan ste čovjek ukoliko možete razlučiti kome je uistinu stalo dok vam to izgovara, a tko jednostavno ispunjava izlizanu formu onoga što danas smatramo pod pojmom ˝održavanje odnosa˝. U potonjem slučaju, mehanizam koji taj odnos pokreće najčešće je vlastita korist. Nažalost, ali i nasreću. Jer ćete poučeni time čvrsto zagrliti svoje prave prijatelje i iskreno im se zahvaliti na svemu što je bilo i što tek dolazi.

Uzvratite im jednakom mjerom. Pravo prijateljstvo je veliki luksuz i još veći blagoslov. Zato nazovimo danas svoje najdraže i podsjetimo se zajedno koliko je zapravo život lijep samo zato što imamo jedni druge. I što se volimo, iskreno i nevino.

Ana Skelin


Ana Skelin

Pozdrav dragim čitateljima! Moje ime je Ana, imam 24 godine i dolazim iz Šibenika. Studiram francuski i talijanski jezik i književnost i već nekoliko godina živim na zagrebačkoj adresi. Volim knjige, hranu, sve talijansko, djecu, putovanja, šetnje uz more, jednostavne i nasmijane ljude. Male stvari i trenutke koji me inspiriraju i potiču da kroz pisanje izrazim i upoznam samu sebe. 

Comments

komentari

Protected by Copyscape