Lova je bitna. Nemojmo si lagati. Ali kad me neki frajer zanima, pa iskreno zanima me on. Ne želim slušati na koliko je bitnih sastanaka bio taj dan, s kojom važnom facom surađuje, koliko ima svojih firmi i koju makinu vozi. Ja sam tip žene koja hoda s muškarcem, ne s njegovim novčanikom. Ali da, ja sam valjda vrsta koja izumire.

Mnogim ženama oko mene nije bitno ni koju boju on najviše voli ni da li imaju dovoljno zajedničkih interesa, ni jesu li kompatibilni u krevetu. Ljubav? To je njima pojam koji je tako nebitan, kao lanjski snijeg. Važno im je koliko je težak i koliko će tih nula sjesti na njen račun. Koliko će krpica s potpisom ona nositi i kakav će joj lifestyle omogućiti. One zbog toga pohode teretane i beauty salone. Ja radim.

Čini mi se kao da je sve ono za što su se feministice borile i umirale kroz povijest, odavno palo u vjetar. Borile su se za ravnopravnost, za pravo glasa, za nas, za mogućnost da same zarađujemo za život i da nas se ne smatra nemoćnima, slabima i nesposobnima. Danas, čini mi se da se namjerno pretvaramo u fikuse. Fikuse koji lijepo izgledaju, ali svejedno fikuse.

Mnoge žene koje znam ne žele nikakve brige, ne žele razmišljati i ničim se zamarati. One žele pun novčanik i mogućnost da žive totalno neopterećene. Ni ne trepnu okom na činjenicu da uvečer legnu kraj muškarca kojeg niti vole niti im je privlačan, da ga ljube, seksaju se s njim i da su se prodale. Za lagodan život, ali ipak prodale.

S druge strane i muškarci kao da sve više traže svoje trofeje. Imati kraj sebe lijepu ženu postao je imperativ, jer lijepu ženu možeš svugdje pokazivati. Još ako si dovoljno dobro potkožen, lako je dresiraš da šuti i da se smiješka i ti si miran. Kao mali psić, ona dobije nagradu u obliku torbica, krpica i povećanog limita na kartici, svaki put kad dobro obavi zadatak koji si joj dao.

I sve je to super, dok su oni tako živeć – sretni, a i tko sam ja da ih osuđujem, ali… problem nastaje kad njoj dopizdi uloga glupače za ukras, kad joj dopizdi biti sama među luksuznim zidovima i kad poželi ljubav. Kad joj se svidi neki običan lik i kad shvati da joj nedostaje razgovor. Jer ovaj njen ju ionako ne doživljava. Ona je njemu lutka koju ševi i koju ne pita za mišljenje. Ona je samo jedna lijepa stvarčica koju je on kupio.

Razlaz je neminovan. I ona ima sreće ako uspije izvući koju skupu krpu na izlazu iz tog braka, jerbo se on dobro osigurao pred bračnim ugovorom. Ostane na cesti u gorem financijskom stanju no što je bila kad je prvi put sjela u njegovu nabrijanu pilu.

On ne žali dugo, jer curica željnih lagodnog života ima na svakom koraku. I već sutradan on bira koju će si kupiti. A ona? Ona je samo bivša ženica lokalnog baje. I ako je još uvijek koliko toliko mlada i utegnuta, možda će opet nekog smotati, ali ako je ljepota uvela jer si nije priuštila dovoljno face liftinga – onda je doslovno najebala.

Sad vjerujem da vam se čini da ju žalim. Ne. Samo kažem da cijeli taj cirkus u većini slučajeva ne traje osobito dugo. I da mi je smiješno što se takve žene žale da su neshvaćene i nedovoljno poštovane, kad se svojski trude biti fikusi.

Od sebe si napravila stvar i još se žališ što te netko tako tretira?

S druge strane zbog takvih žena svaki krelac misli da su žene stvari i da ih se može kupiti. Misle da svaku od nas impresioniraju lova, njegova kuća, viksa, hotel, pila, motor i ostale pizdarije kojima se redom hvali. Misle da imaju pravo loviti nas za dupe jer su platili jednu kavu. I misle da mi sve redom čekamo samo njega.

Pa zajebi!

I ti pacijentu koji misliš da je žena stvar koju možeš kupiti, i ti frikušo koja si prodajući sebe, prodala cijeli ženski rod. Ti koja si svakoj djevojčici na čelo stavila metu i etiketirala ju kao robu, pa joj ovisno o izgledu i ljepoti (koja je ionako relativan pojam) odredila razred i cijenu.

Srami se svog postupka i nemoj misliti da ću ti pružiti ruku kad dobiješ nogom u to svoje naprćeno dupe, jer si mu dosadila ili jer si tražila poštovanje, za koje si godinama puštala da ti bude gaženo, dok te ševio i o tebe brisao cipele.

Možeš ovo prozvati linčem. Možeš se buniti, možeš reći da sam licemjerna kučka, ali meni će biti svejedno. Mnogima ćeš biti i ostati nitko i ništa. Mnogi još uvijek žive po sistemu zdravih vrijednosti, pa ih kao ni mene, ne impresionira ni kvazi veličina ni image a ni status. Još uvijek mislimo da se poštovanje treba zaslužiti i da se ne mogu sve stvari kupiti platinum karticom.

Za neke stvari u životu ipak trebaš zdravo seljački zasukati rukave i raditi!

Marija Klasiček

Komentari

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne? Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija. Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari :)