Hoće li vaša priča imati sretan kraj?

Ljubav: Gledam kako te vjetrovi nose, kako besciljno lutaš iako samoj sebi stvaraš privid da imaš jasan put. Kamo se gubiš? Znaš li da si samo u mom naručju sigurna?

Izgubljena duša: Pa zašto te onda svi tako olako shvaćaju? Nikom više nisi toliko mila, ljudi se radije povlače u sebe i zatvaraju ti vrata pred nosom. Uz puno buke i ljutnje. Boje te se i zaziru od tebe. Opet si nas iznevjerila.

Ljubav: Vašu slabost ne preuzimam kao vlastitu krivicu. Vaš kukavičluk i nesposobnost da iskreno pogledate u sebe isključivo su vaš teret. Epidemija površnosti i neiskrenosti odavno je preplavila ovaj svijet. Nemam toliko moći da sama sve popravim.

Izgubljena duša: Nekada si bila čista, davala si smisao i ulijevala sigurnost, zbog tebe su se ljudi nasmijani ustajali i bezbrižno lijegali, bila si najljepša emocija koju je čovjek mogao dati i primiti, zbog tebe se izgovaralo ˝U dobru i zlu, dok nas smrt ne rastavi˝ iskreno, na sav glas, iz sveg srca…I ne, ne mislim da si se u tom obliku sasvim izgubila. Postojiš i danas, na sreću mnogih, ali ono što prevladava tvoja je sjena, blijeda i slabašna, koja se s prvom naoblakom rasprsne i zauvijek nestane. Nemaš postojanost, kratkotrajna si. A sve i da uistinu postojiš i dalje u svom iskonskom obliku, nemoguće te pronaći. Biraš li ti nas ili pak mi biramo tebe? I da se toliko ustrajno ne skrivaš vjerojatno me sada ne bi trebala niti upitati kuda lutam.

Ljubav: Ja rasvjetljujem put jednom srcu do drugog. Ako su ustrajni u svojoj namjeri i iskreni u svojim osjećajima, jednom kada se zagrle više ih ništa ne može rastaviti. To zajedništvo mene čini jakom i postojanom. No zašto vi taj put ponekad ne vidite, također nije moja krivica.

Izgubljena duša: Na kraju je sve samo naša greška? To želiš reći?

Ljubav: Pa pogledajte se. Ono što je nekada u životu bilo marginalno, vama je postalo centar svemira. Zamijenili ste bitno nebitnim, vječno kratkotrajnim, postojano prolaznim, dubinsko površinskim. I sada se čudite što me nema?! Takve zasigurno ne posjećujem. Na takva srca puštam varljivu strast, zvijer koja ih prvo namami, zatim proždre i izbaci. Do nekog novog puta. Dok god se ne nauče. U međuvremenu pošaljem i zaljubljenost, ali onu prividnu, koja se ionako s vremenom istopi. A znaš li što ostaje iza nje? Ništa. Praznina. Potreba za bijegom i traganjem za nekom novom prilikom. Najlakše vam je slegnuti ramenima i rezignirano jedni drugima priznati da se kemija izgubila i da vas je kolotečina pojela. I ustuknuti pred prvom preprekom. U tome ste vi, ljudi, šampioni. Jer mislite kako će s nekim drugim sve ići glađe. A ne vidite da konstantno sami sebi postavljate prepreke o koje se spotičete. Nema to veze s onim drugim.

Ja pronalazim samo one koji su shvatili bit i koji su spremni da me puste u svoje srce. A takvih je, znaš, jako malo.

Izgubljena duša: Kako uopće znaš tko je spreman? Zar nije licemjerno što ljude uporno zavaravaš? Znači, zaljubljenost je nešto čemu se zapravo više ne moram radovati. Ionako si mi sad priznala što ona za sobom donosi. Bijeg i propast.

Ljubav: O ne, ona je moja vjerna suputnica. Dajem vam ju kao kušnju, kao test. Da vidite sami koliko daleko ste spremni ići. Ne brini se, ona nije ništa negativno, dapače. Puštam ju kao mamac da vidim koliko jako ste se spremni uhvatiti. A onda, po potrebi, nastupam ja.

Problem je u tome što sve teže posredujem između vas. Ljudsko srce je kvarljivo i povodljivo. Možda su tome kumovala ova luda vremena koja su nas snašla. Postali ste poput prekrasno upakiranih ambalaža koje se daju kupiti izgledom, a sadržaj rijetko tko i gleda. U suštini vas nije ni briga. Volite se pokazati, volite na koncu pokazati i što sami posjedujete. Jabuka izvana može biti sjajna i crvena, ali kada je zagrizeš nahrupit će crvi koji su jedva dočekali da ugledaju danje svjetlo. I tu ste površni i nepažljivi. Neki će i crve progutati, i to dragovoljno. Jer s vremenom postanu rezignirani i halapljivo uzmu što se nudi. I iskreno ću ti reći, takva srca ni ne zaslužuju više, njih mi nije žao. Žao mi je onih koji mogu biti kolateralne žrtve njihovih pothvata. A žrtava je tu uvijek, znaš.

Izgubljena duša: Često čujem ljude koji govore da su se baš u tebe razočarali. Kada bi htjeli i kada im je potrebno, tebe nema. Čim okrenu kurs i posvete se drugim stvarima, ti iznenada naletiš i svaki dotadašnji potez stavljaš na kušnju.

Ljubav: Upravo tako. Dala sam ti već naslutiti da ja tempiram trenutak, a ne vi. Iako to ovisi prvenstveno o vama. A znate kada ste najmanje ranjivi, pa samim tim i najspremniji? Upravo onda kada imate minimalna očekivanja i kada se ničem ne nadate. Tada stvorite prostor koji vam je dovoljan da se posvetite isključivo sebi i svojim stremljenjima. Dok god usavršavate sebe, istovremeno, iako nesvjesno, radite na usavršavanju budućeg odnosa i onog što ćete moći ponuditi. Neka to bude nešto iskreno, prestanite stvarati lažne slike i predstavljati se u tonu koji teži lažnoj perfekciji. Zavolite svoje dobre i loše strane, podjednako. I s ponosom ih pokažite. Jednom je netko rekao, onaj tko vas bude volio voljet će ono što uistinu jeste, a ne ono što se pravite da jeste.

Izgubljena duša: Možeš li mi onda ukratko savjetovati što učiniti nakon tvog dolaska? Ali sa željom da ostaneš, a ne da te nepovratno izgubim.

Ljubav: Vraćam se u raznim oblicima tijekom cijelog života, ali ste postali toliko uskogrudni da ni to ne primjećujete.

Da bi me zadržala, pripazi. Zahtijevat ću mnogo odricanja, požrtvovnosti i vjere. Sačuvaj povjerenje koje ćeš na početku izgraditi jer ono predstavlja temelje. Ako temelji počnu lelujati, srušit će se i cijela konstrukcija, bez obzira koliko si vremena i truda uložila u izgradnju. Imaj razumijevanja, za svoje i tuđe potrebe. Budi podrška, a ne saboter. Hodaj paralelno, a ne ispred ili iza. I nikada ne zažali, ni za čim. Na koncu, vi ljudi skupljate ta iskustva. Iz svakog izvuci nešto pozitivno i konstruktivno. Toga će uvijek biti.

Ja ću te, kao i sve, pokušati pronaći. No kada ću se zadržati, to ovisi najviše o tebi. Do tada, slobodno lutaj, ali se pronađi. I vrati ondje gdje pripadaš. U dubinu mog zagrljaja.

Ana Skelin


Ana Skelin

Pozdrav dragim čitateljima! Moje ime je Ana, imam 24 godine i dolazim iz Šibenika. Studiram francuski i talijanski jezik i književnost i već nekoliko godina živim na zagrebačkoj adresi. Volim knjige, hranu, sve talijansko, djecu, putovanja, šetnje uz more, jednostavne i nasmijane ljude. Male stvari i trenutke koji me inspiriraju i potiču da kroz pisanje izrazim i upoznam samu sebe. 

Comments

komentari

Protected by Copyscape