Vrag – činjenica ili zabluda?

Ne možeš se čistiti u materijalnom svijetu od duhovnog. – reče mi u snu i nestane.

Nisam ni nijemi promatrač, niti netko tko je otkrio istinu koju bi svi željeli znati, ali na ovom svijetu postoji dobro i zlo. U to sam, ako u ništa drugo, potpuno sigurna. Izviralo to zlo iz ljudske pakosti ili postojanja demonske prisutnosti, jasno je, da ubojstvo nevinog djeteta, mučenje, silovanje i svaki oblik nasilja, poniženja ili pokušaja uništenja bilo koje osobe, ne može biti plod zdravog, razumnog i dobrog uma. Možda zaista Crkva dobro tvrdi da je najveće Sotonino postignuće – uvjerenje da ne postoji. Probat’ ću kao osoba koja je odgojena u strogom katoličkom duhu, biti potpuno lišena dojmova i tradicije u kojoj sam odgojena i otvorenog uma dok pišem ovaj tekst. I nastojat ću, svjesna da ne mogu dati odgovore, barem postavljati prava pitanja…

Milijarde ljudi na ovom svijetu, vjeruju u Boga… nazivajući ga drugačijim imenom, izgovarajući drugačije molitve i slaveći različite blagdane… ali vjeruju. Ako ih je toliko, sigurno u postojanje Boga, onda se navodi pitanje, je li i Vrag stvaran?

hell-950686_960_720

Ne mogu se oteti dojmu da sama spoznaja, da postoje kroz brojne religije, takozvane molitve otklanjanja, nagovješćuje da je Zlo itekako stvarno i mračno. Jer na svakom koraku, kroz život sam susretala ljude koji su na neki način tražili pomoć da ih se oslobodi… od koga pitala bih? Uroka, rekli bi poneki. Prokletstva, rekli bi drugi… demona, šapnuli treći. Neki od njih više nisu s nama, neki žive posve obične živote, neki su potpuno izgubili razum. Ali svi su imali nešto zajedničko – vjerovali su u postojanje tame i strašno je se bojali.

Ako postoji tama, ako postoji vrag, mora postojati i način da ga se otkrije i otjera?

Crkva, kao najmoćnija vjerska institucija, odavno je javno priznala da postoje svećenici – egzorcisti, odabrani od strane Pape koji svoj život posvećuju borbi protiv Zla. Manje je poznato da svaki svećenik, ako se ukaže da postoji opravdana sumnja, može dobiti dozvolu od strane svog nadbiskupa, da izvrši molitvu egzorcizma. I da se to događa vrlo često, u potpunoj tajnosti, posvuda oko nas. No Katolička Crkva, nije jedina koja zagovara tezu o postojanju Tame protiv koje se bori. Tu Tamu, spominju i ostale religije, među kojima i Islam, čiji hodže također čitajući molitve iz Kurana, po otkrivanju prisutnosti džina (demona), pomažu u oslobođenju čovjeka.

No s druge strane sve veća je pojava samoprozvanih gurua i iscjelitelja, koji tvrdeći da posjeduju nadnaravne moći, hodaju svijetom i vrše egzorcizme, te lijeće i pomažu. Koliko su oni zaista iskreni, ne možemo znati, jer iza svakog od njih stoji more ljudi koji tvrde da su im ti gurui pomogli, ali postoje i oni koji ih strogo i javno prozivaju, osjećajući se prevareni i iskorišteni, te opljačkani. Jer seanse kod tih gurua po satu znaju koštati od nekoliko stotina do nekoliko tisuća eura, a zanimljiva je i činjenica da su uvijek potrebne najmanje tri seanse.

Ne mogu tvrditi da je itko od njih lažnjak, kao što neću tvrditi niti da im vjerujem, ali se pitam, ako oni postoje, kako bi otklonili zlo, je li ono zaista tu? I jesu li oni zaista prosvijetljeni borci protiv tog zla ili samo plod istog?

U jedno sam sigurna, osoba kojoj je potrebna pomoć, bilo liječnička, bilo duhovna, nalazi se na teškom putu u kojem se prvo suočava sama sa sobom i sa spoznajom da je nesretna, nevoljena ili pati od nekog teškog zdravstvenog problema. Guruima ljudi dolaze i zbog križobolje i zbog slomljenog srca, pa često na tim “seansama” otkrivaju da su pod utjecajem duboke i često, vrlo stare magije, prokletstva koje je netko bacio na njihovu porodicu u prošlosti. Budu upoznati s pojmom prošlih života i takozvanom karmom. Sve su to stajališta u kojima se čovjeka uvjerava da njegov problem nije fizičke naravi, koja se može liječiti klasičnom medicinom ili toplom riječi prijatelja, željnog da te sasluša, već jedino i isključivo takozvanim “čišćenjem od demonske prisutnosti” ili “prisutnosti tamnog entiteta”.

Jesu li ti ljudi zaista žrtve davno bačenih prokletstava ili su postali žrtve, vještih manipulatora? I kako zapravo izgleda sam čin otklanjanja prokletstva, demona, entiteta ili magije?

Istražujući, otkrila sam da se većina takozvanih čišćenja, sprovodi na sličan način, izuzev onih od strane religijskih institucija, koje navodno jedine, za svoje usluge ne traže novac i sve sprovode putem molitve. Čišćenja se u većini slučajeva, svode na otkrivanje imena demona koji nastanjuje ljudsko tijelo, tj. njegovo energetsko polje, te davanja otkupnine, na koju on pristaje te odlazi u podzemlje ili Nebo, ovisno o vještini koja se prakticira i uvjerenju iscjelitelja.

Neki iscjelitelji djeluju vođeni energijom svog duhovnog vodiča. To su takozvana bića svjetlosti koja im ukazuju na prisustvo nadnaravnog u tijelu ili povijesti osobe koja je tražila pomoć. Zanimljivo je da se ovdje isprepliću mnoge dogme. S jedne strane osoba može biti sama kriva za loše stvari koje joj se događaju u sadašnjosti, zbog zlobnih činova koje je radila u proteklim životima, s druge strane može biti žrtva prokletstva koje se odrazilo na nju, zbog zlog čina nekog svog pretka, koje mora biti “plaćeno krvlju” – kako navode iscjelitelji.

Bilo kako bilo, osoba si ne može pomoći sama, pa je potrebno čistiti ju, bdjeti nad njom, ponavljati tretmane, zazivati bića svjetlosti i anđele da dođu i blagoslove ju, otklone joj boli i ukažu koji demon, kojeg imena, koje prokletstvo, kada i na koga bačeno, ju je dovelo u sadašnje stanje.

Većina ljudi, zapravo nije svjesna da mnogi od tih iscjelitelja koriste blagu hipnozu u svojim seansama, kako bi osobu uvjerili da u njoj postoji neka sila tame, koju samo oni, eto znaju prepoznati i otkloniti. A pod utjecajem hipnoze, labilnu i već ionako slomljenu osobu, moguće je zapravo uvjeriti u bilo što. Tako ljudi uvjereni da su pod utjecajem demona, vrište, plaču, tresu se i bore, što se pripisuje demonskoj prisutnosti. A zatim nakon bacanja protu – čina, demon odlazi i pucketanjem prstiju, osoba se budi iz transa, te se naravno ničega ne sjeća. Budu joj pokazivane slike i snimke na kojima se ne prepoznaje, prijatelji i rodbina govore o njenoj nadljudskoj snazi i vriskovima. I što osoba može, nego vjerovati da je zaista ukleta i poći kući, s osjećajem poboljšanja (placebo efekt), te se vratiti, za tjedan, dva ili pet na novi tretman, kako bi se otklonili štetni učinci, boravka nečiste sile u njenom tijelu?

Moja osobna stajališta, niti iskustva dok ovo pišem, uopće nisu važna, jer bi nekoga mogla navesti da povjeruje u nešto, što zaista ne želim. Ali mogu ispričati osvrt djevojke koju sam upoznala i koja mi je jednom, ne tako davno rekla:

  • Bili su posvuda oko mene, znaš? Mogla sam čuti njihove glasove u svojoj glavi… nisu me puštali na miru. Nisu mi dali da spavam… a ponekad bih znala uveće leći u svoj krevet, a ujutro se probuditi sklupčana na podu u hodniku. Vjeruj mi, nisam nikada mjesečarila. – uzdahnula bi dok je pričala.
  • Jesi li se bojala? Jesi li sigurna da to nisi umislila? – pitala bih.
  • Nisam sanjala… vidjela sam ih jasno posvuda oko sebe. Njihove siluete i potpuno iskrivljena lica. Nisam znala što žele od mene. I naravno da sam se bojala… glupo pitanje.
  • Viđaš li ih i sad?
  • Ne, otišli su… išla sam mnogim iscjeliteljima, guruima, babama vračarama i naravno psihijatru, probala sam sve. Najgore mi je bilo buditi se s modricama po tijelu. Ponekad bih podigla rukav pidžame i vidjela porezotine i ogrebotine, kao da sam čitavu noć negdje ratovala.
  • Kako znaš da su otišli?
  • Počela sam se moliti i uvjeravati samu sebe da sam dobro… otišla sam do svećenika iz naše župe, ispričala mu što se događa i on je dugo molio sa mnom. Od tada mirno spavam, osjećam se mnogo bolje i više ih ne čujem i ne vidim. Nadam se da više nikada niti neću.
  • Tko su oni? – pitala sam.
  • Demoni. – rekla je, pogledala me, otpila zadnji gutljaj kave i otišla na autobus.

Je li ona samo djevojka željna pažnje? Netko tko je sve to umislio, patio od nekog psihičkog poremećaja ili osoba koja je proživjela pakao o kojem nikome nije mogla govoriti? Ne znam… znam samo da je strava u njenim očima dok je to pričala bila stvarna.

Dobro i zlo, postoji. U Boga čvrsto vjerujem… a vrag… on je zavodnik, manipulator i izdajica. Mislim da je posvuda oko nas i vreba. Kojim god ga imenom zvali, u kom god obličju bio – demon ili lažni iscjelitelj… za mene, postoji. U što ćete vi vjerovati, vaš je izbor.

Marija Klasiček


Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica portala Amazonke.com i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

Comments

komentari

Protected by Copyscape