Prije par dana sam na jednom sajtu pročitala ispovijest jedne cure, koja je priznala da ne želi da ima djecu. U svom životu nisam vidjela više negativnih, zlobnih i ogavnijih komentara nego na toj objavi. Razmišljala sam kasnije, što me je više potreslo njena izjava ili sami komentari. Priznajem, u prvi mah ni izjava mi nije zazvučala blistavo.

Ono što me zbunilo je prvi osjećaj na izjavu. Kao da sam joj duboko zamjerila. Kao da nisam razumjela. Kao da sam pronašla u sebi osjećanje koje nisam poznavala. Osjećanje za tuđe želje, koje sam pomislila da osudim. Kao da ta cura nema pravo da ne želi dijete isto kao što ga ja recimo želim. Napisala je baš ovim riječima: “Ne želim djecu jer previše volim sebe”.

Posmatrala sam slova par trenutaka, i onda izustih na glas: “Pošteno!”

Zar nije pošteno reći da za nešto nisi? Da se u nečemu ne vidiš i ne pronalaziš? Zar nije poštenije ne roditi nego ga roditi samo jer bi tako trebalo? Jer je žena valjda napravljena da se razmnožava i nema druge uloge. Jesu li srećna djeca koja dođu mimo volje njihovih majki? Rastu li srećno uprkos činjenici da su zanemarivana i odbačena prije nego su stigla?

Kako se lako latimo da kažemo da neke majke ne zaslužuju djecu, a onda ove druge koje javno priznaju da ih ne žele hoćemo da linčujemo. Kako to da neka žena želi da ostane sama, da nikad ne rodi i da se posveti samo sebi? Kako nama mogu da smetaju tuđi izbori ili da nas ugroze? Ipak, svoje sam prve emocije priznala. Rekoh sebi da sam pogrešno osjetila neodobravanje. Rekoh sebi da znam previše nesrećne djece. Djece koja su rasla uz roditelje koji ih nisu voljeli. Koji ih nisu željeli. Koji ih nisu osjetili kako bi roditelji trebaju da osjećaju svoju djecu.

Ja bih svoje dijete voljela, uhvatih svoju misao. Dala bih mu najbolji dio mene. Najbolje od onoga što sam naučila. Nikad od njega ne bih očekivala da bude ništa drugo, sem ono što istinski jeste. Poštovala bih njegove izbore, osluškivala bih njegove želje. Voljela bih besane noći i podočnjake. Voljela bih svaki dan. Ja ću biti majka, zaključih na kraju. Biću dobra majka. Biću, jer znam koliko je moja majka značila meni. Koliko sam zahvalna na njoj.

Biću samo zato, što je to moja istinska želja. Nekad kad za to dođe vrijeme, znam da ću to željeti istinski. Željet ću…

No, neću više nikad ovako brzopleto osuditi druge žene, koje žele drugačije želje. Možda je ova cura svjesna da djeca nisu za nju, kao što sam ja svjesna da jesu. Možda je ona poštenija prema sebi i drugima nego što sam ja u stanju da budem. Možda je poštenija od svih ovih koji su je brzopleto osudili da je sebična. Da ako voli sebe, onda sebi treba da rodi dijete, koje će je voljeti u starosti.

Djeca se ne rađaju da bi vas pazila u starosti. Zar ne mislite da je to jos sebičnije? Djeca se ne rađaju da bi vam se našla tokom života i da bi vas spasila samoće. Djeca se ne rađaju da bi vi imali nekakve koristi od njih. Ne rađaju se pod očekivanjem da vam se odužuju samo jer ste ih rodile. Ako ih rađamo, onda sve što radimo nije žrtva nego izbor. Ako odlučimo da rodimo, onda smo odlučili sve ono što uz to prirodno ide.

Djeca se valjda rađaju iz ljubavi. Iz želje da svojim remek djelom uljepšate ovaj svijet i učinite ga svjetlijim mjestom. Da svoje remek djelo pustite da se oblikuje onako kako mu je dato. Onako kako samo želi. Da svoje nepravilnosti ne ispravljamo na njima, da im ne namećemo svoje neostvarene želje i da ih pustimo da blistaju onako kako sami budu željeli. Da njihove želje podredimo našima, a ne obratno. Da sanjamo njihove snove a ne oni naše.

Svaki sebičan razlog za rađanje je gori, nego što je želja ove cure da ih uopšte nema. Svaka odluka da imamo djecu jer tako treba, jer nam je vrijeme, jer smo žene je gora, nego odluka ove cure da ih uopšte nema.

Ko želi da ima djecu neka ih ima. Ko ih ne želi neka ih nema. Zar nam je tako teško da oprostimo tuđe izbore? Ljubavlju razumjećemo svaki tuđi izbor. Ljubavlju spasit ćemo svijet. 

 

Do sledećeg puta,

Vaša Jo ❤️

Po zanimanju sam ironična. Nemam ništa protiv ničega, ali mišljenje imam o svemu. Ne volim da se raspravljam zato pišem. Kad si već pročitao/la ovaj tekst slobodno se vrati i na prethodne. Ako me već nisi zavolio/la uskoro hoćeš, garant :*

Komentari